Moja trogodišnja unuka mi govori da me ne voli, no kada je vrijeme da pođe kući, plače i želi ostati sa mnom. Kako se postaviti? Pitanje je to koje je obiteljskoj savjetnici Susan Stiffelman putem portala Grandparents.com postavila jedna zabrinuta baka.
Mala djeca su strastvena i govore sve što im je na jeziku i u srcu. Kada vole, vole. A kada ne dobiju ono što žele, reći će da im više niste omiljena baka i da vas neće zvati na rođendan.
S vremenom postaju svjesni miješanih osjećaja i da nešto kod iste osobe mogu voljeti, a nešto im može smetati. No za trogodišnjake je to previše pa osjećaje izražavaju u odnosima crno-bijelo.
Sada kada ovo znate, ne bi vas trebala pogađati promjena raspoloženja vaše unučadi. Možda vas ne voli, jer ju tjerate da pospremiti igračke, ali u njenom srcu ta je izjava potpuno nepovezana s tim da se ne želi odlijepiti od vas kada treba ići kući.
Uz to, dijete nema velik rječnik s kojim može izraziti intenzitet i boju osjećaja. Možda je “ne volim te” za nju “nesretna sam, jer ne želim spremati igračke”. Možda je umorna, gladna ili nešto treće. Pitajte ju kako se osjeća. Pomognite joj da kaže ono što misli i osjeća. Takva vrsta komunikacije će joj trebati u životu.
Isto tako, kada plače jer se ne želi rastati od vas, pomognite joj da se izrazi. “Ne znam zašto plačeš, a samo par minuta ranije si mi rekla da me ne voliš”, nije rečenica koja će pomoći u ovoj situaciji.
Umjesto da se fokusirate na riječi koje su vas povrijedile, potrudite se pokazati joj da ju čujete i razumijete. Tako će u konačnici naučiti kako da vam kaže ono što stvarno misli i osjeća.
