Kathy Switzer: Žena zbog koje je svijet pravedniji

Mislite li nam feminizam nije potreban i da su sva prava koja uživaju žene pala s neba? Vrata koja su otvorena nama, bila su zatvorena našim majkama. Bila bi zatvorena i našim unukama, da se nisu pojavile hrabre žene koje su ih razbile.

No ljudi, nažalost, kratko pamte pa i heroji brzo padaju u zaborav. Jedna od njih je Kathy Switzer, sportašica i aktivistkinja zbog koje i vaše unuke, uz ispunjavanje objektivnih uvjeta, mogu trčati olimpijski maraton. Kathy je jučer proslavila 71. rođendan. Čestitamo joj!

„Trčanje dugih pruga je oduvijek bilo vrlo upitno za žene, jer se smatralo da će žene koje se bave takvim sportom imati velika stopala, brkove, dlakava prsa, da će im maternica ispasti“, gotovo šaljivo se prisjeća maratonka Kathrine Virginia “Kathy” Switzer poznata kao prva žena koja je trčala Bostonski maraton.

Te 1967. godine, Bostonski maraton je bio dopušten samo muškarcima kao i prethodnih 70 godina njegova postojanja. Switzer je zbog toga u prijavnici napisala samo inicijale svojeg imena. Dobila je redni broj kao K.V. Switzer, jer nitko nije mogao ni pomisliti da bi se neka žena drznula na takav potez.

Na stazu su uz nju tog 19. travnja 1967. stali njen trener Arnie Briggs i dečko Tom Miller. “Njeni” muškarci bili su joj potpora i zaštita. „Natjecatelji oko nas su bili toliko uzbuđeni što je žena među njima. Moj trener je bio jako ponosan. Fotografi koji su nas pratili u autobusu govorili su da usporim kako bi me mogli slikati. Odjednom je iz autobusa iskočio jedan od organizatora, vrlo neugodan lik, Jock Semple. Zgrabio me i pokušao izgurati s riječima da se gubim iz njegove utrke. Pokušao je strgnuti broj s mojih leđa. Iznenadilo me koliko je bio bijesan i izvan kontrole. Užasnuo me.“

Jock Semple pokušava fizički izbaciti Kathy Switzer sa staze

No njen dečko Tom Miller je zaustavio manijakalnog organizatora i svojim je tijelom zaštitio hrabru maratonku. „Novinari su mi dobacivali, pitali su što želim dokazivati, jesam li sufražetkinja… Odgovorila sam im da samo želim trčati. Odjednom je sve utihnulo. Odlučila sam da ću istrčati taj maraton pa makar na koljenima, jer nitko nije vjerovao da to mogu. Da sam odustala, svima bi to bila potvrda da trčanje nije za žene.“

Switzer je na cilj stigla za 4 sata i 20 minuta. Drugi je dan zauzela sve naslovnice novina. „Shvatila sam tek tada što sam napravila i da sam promijenila ženski sport“, izjavila je Kathrine Virginia “Kathy” Switzer.

1972. godine ženama je i službeno dopušteno sudjelovati u Bostonskom maratonu. Switzer je postala aktivistkinja, i velikim dijelom zbog njena angažmana, ženski maraton je postao disciplina Olimpijskih igara. Switzer još uvijek trči maratonske utrke. Pedeset godina nakon povijesnog Bostonskog maratona, istrčala ga je još jednom.