Svoju neobičnu priču s čitateljima uglednog The Guardiana podijelila je čitateljica koja je svoju nevinost uspješno sačuvala u drugom poluvremenu života.
Ne vidim svrhu seksu bez emocionalne povezanosti. Nikada nisam uspjela pronaći nekoga prema kome bih osjetila tu povezanost, a da je on bio seksualno zainteresiran za mene. Nije to nešto što sam očekivala u životu.
Bila sam kršćanka koja ne vjeruje u vanbračni seks i taj sam stav držala do ranih tridesetih godina kada sam vjerovala da će se taj netko ipak pojaviti. Moja debljina mi je bila neprijatelj. I moja inteligencija. I moja karijera koja je tjerala sve koji su htjeli zarađivati više od žene. U tridesetima sam živjela s muškarcem, ali nismo nikada bili službeno u vezi i nikada nismo imali seks, a dijelili smo krevet.
U četrdesetima sam učinila nezamislivo – pitala sam nekoliko muškaraca koje sam znala najmanje godinu dana za seks. Odbili su me.
Prijatelji su mislili da sam lezbijka. Čak sam i ja razmišljala o tome, zahvaljujući svojoj nesreći s muškarcima. Nakon par mjeseci „istraživanja tržišta“, zaključila sam da me žene ne privlače.
Danas, svi muškarci koji se zanimaju za mene su u kasnim šezdesetima. Mnogi od njih u meni vide potencijalnu partnericu koja još uvijek dobro zarađuje i koja im može podebljati penzije. Ne gledaju me kroz romantične naočale.
Najgore mi je kad ljudi kažu da sam preizbirljiva, uključujući nasumične muškarce koji mi ulijeću prilikom zatvaranja barova i ogavno se ponašaju kada ih dobijem. Onima koji mi govore da se moram riješiti ideje o „emocionalnoj povezanosti“ sa seksualnim partnerima kažem: „Rado bih se riješila svoje nevinosti, ali nisam toliko očajna da se jeftino prodam.“
Nešto vas muči? O nečemu razmišljate? Nešto što niste nikome priznali, a voljeli biste anonimno podijeliti s drugima i vidjeti kakva su njihova razmišljanja? Kliknite ovdje i napišite nam sve, a mi ćemo to novinarski urediti, objaviti i podijeliti s našim čitateljima. Ispričajte nam cijelu priču, sa što više istinitih detalja.