Svi želimo dug i sretan život. I dok je sreća, zbog niza faktora koji na nju utječu – od spleta okolnosti i događaja na koje nemamo utjecaj, pa sve do naše percepcije sreće – često neuhvatljiva, možemo li barem utjecati na duljinu života?
Neki misle da možemo. Štoviše, ima onih koji tvrde da je čak 80 posto faktora koji utječu na duljinu života pod našom kontrolom jer su povezani s našim životnim izborima i životnim stilom.
Doktor David Danko, američki sveučilišni profesor koji se bavi pitanjima duljine života, smatra da duljina života nije samo stvar „pametnih gena i slijepe sreće“.
„Čak 80 posto faktora koji utječu na duljinu života povezani su sa životnim stilom, a ne genetskim naslijeđem“, kaže doktor Danko te dodaje da se slaže da dobri geni osiguravaju prednost, no četiri preostala faktora zapravo su presudna: ispunjen i smislen život, pravilna prehrana, vježba i aktivan mozak.
Sve je više devedesetogodišnjaka
Očekivano trajanje života ljudi u svijetu od 1990. do 2013. godine poraslo je za 6,2 godine, pa je tako 1990. godine očekivan životni vijek bio 65,3, a 2013. godine 71,5. Što se pak stanja u Hrvatskoj tiče, broj osoba starijih od 90 godina, drastično se povećao i nastavlja rasti. Prema popisu iz 1963., osoba starih između 90 i 94 godine bilo je 1926, 1981. godine bilo ih je 4523, a 2011. godine čak 10.758. Ljudski životni vijek produljuje se iz godine u godinu ponajprije zahvaljujući razvoju medicine i time što su uklonjene mnoge smrtonosne bolesti.
Trajanje života ljudi nastavit će se povećavati, no time će se nužno povećati i broj godina koje ćemo provesti zdravi. Naime, dug život i dug zdrav život, nije isto. Očekivano trajanje zdravog života, koji osim same smrtnosti u obzir uzima i zdravlje osobe, produljilo se za 5,4 godine ili s 56,9 do 62,3 godine. Iz statističkih je podataka vidljivo da se očekivano trajanje života produljuje nešto brže od očekivanog trajanja zdravih godina, pe je iz toga vidljivo da će ljudi živjeti sve dulje – no i dulje će biti bolesni.
Recepti za dugovječnost
No unatoč podacima, je li moguće s godinama živjeti sve bolje? Da bi se dobio odgovor na ovo pitanje, možda je najbolje vidjeti što o poznim godinama i zdravlju imaju reći oni koji su to doživjeli. Razgovarali smo s korisnicima zagrebačkih domova umirovljenika i pitali ih u čemu je tajna njihove dugovječnosti:
Nada (86) – Jako je važno druženje. Ja sam oduvijek voljela društvo. Zanimali su me ljudi i još me zanimaju. To je razlog zašto svaki dan izlazim i družim se. Odlazim u kupovinu, idem na vježbanje. Osim toga, redovito viđam članove svoje obitelji. Jako je važno da se ljudi ne zatvore u sebe. Sve nas muče neke bolesti, boli kičma, bole noge… Nitko u ovim godinama nije potpuno zdrav. No to nas ne bi trebalo spriječiti da se družimo. Pa koliko ide – ide.
Karlo (96) – Idem na zbor ovdje u Domu. Glazba mi je jako važna. I kao mlađi sam se bavio glazbom, bio sam primaš u jednom orkestru i glazba mi je u krvi. Sad se već teško krećem, ali grlo me još dobro služi i pjevati još uvijek mogu. Kad dođem na zbor, zaboravim da me nešto boljelo i mučilo. Kad krene pjesma, problemi nestanu.
Vesna (88) – Meni je u životu najvažnija ljubav. Udavala sam se dva puta i oba moja muža bili su prekrasni ljudi. Prvi je bio liječnik i divan čovjek. Bili smo jako sretni zajedno i nikad se nismo svađali. Imamo dvoje djece. Nažalost, on je poginuo u prometnoj nesreći kad mu je bilo 58 godina. Velika tragedija. No znala sam da bi on želio da ja nastavim sa svojim životom, kako zbog sebe, tako i zbog naše djece, pa sam tako i napravila. Nekoliko godina poslije njegove smrti, upoznala sam svog drugog muža. On je također bio udovac i tako smo se nekako našli. Zajedno smo putovali, družili se, gledali filmove. No i on je umro prije nekoliko godina od infarkta. Ali ono vrijeme koje smo proveli skupa, bilo je jako lijepo. Trenutno nisam u ljubavnoj vezi. Ali nikad ne reci nikad.
Ksenija (79) – Mislim da je za dug život važno ne opustiti se. O sebi čovjek mora voditi računa. Evo ja svako jutro gimnasticiram. Osim toga, dva puta tjedno idem na vježbanje. Postoje oni programi gimnastike za stariju dob. A ja osim što vježbam, često i do te dvorane gdje se to održava, idem pješice. Kao mlađa sam i puno planinarila. Sad to više ne radim, ali mislim da je moje tijelo zapamtilo te aktivne godine provedene u prirodi, pa me zato i sada tako dobro služi. Ljudi kažu da ne mogu vježbati jer su bolesni. No ja mislim da je upravo obratno: bolesni su jer ne vježbaju. Pa ne moraš sad dizati utege ili trčati maraton, nego si složiš onakve vježbe kakve ti pašu. Samo malo prošetati ili se rastegnuti, i čovjek se odmah osjeća bolje.
Luce (92) – Ja sam iz Splita, ali sam se udala tu u Zagreb, pa sam se preselila. No sa sobom sam donijela neke navike od kuće. Na primjer, mi u Dalmaciji jedemo puno lešo. Riba na lešo, govedina na lešo, povrće. Mislim da to ostali ne rade, a jako je važno jesti lešo. Općenito jako je važno paziti na to što se jede. Puno ribe, blitve, raznog povrća. Osim što je zdrava, ja takvu hranu i jako volim pa mi nije teško. A i moji kod kuće su naučili tako jesti. I ovdje u domu je hrana dobra. Neki se žale da ima premalo mesa ili nekog pečenja, ali ne shvaćaju da je to za njihovo dobro. Ljudi koji su iz Slavonije misle da ručak nije ručak ako ne dobiju veliki komad svinjetine. A to je baš štetno za njih. Onda vele da im je teško palo na želudac. A sutra opet isto. Ma, znate kako se kaže: „Ono si što jedeš“. To je stvarno točno. Ja jako pazim na hranu.
Pavao (83) – Znate zašto oženjeni muškarci žive dulje? Zato što ih žene tjeraju da idu doktoru. Ozbiljno vam to govorim! Jako je važno redovito ići na kontrolu, tek tako da vidiš u kakvom si stanju. Ja da nisam išao doktoru, već me odavno ne bi bilo. Na jednom su mi rutinskom pregledu otkrili početni stadij raka prostate. To su operirali i sad sam dobro i to samo zato što je rak otkriven dovoljno rano. Tu u domu je sjajno što imamo redovite liječničke preglede. Ljudi ne vole ići doktoru, ali ne misle da bi im bilo još gore biti bolesni.
Mara (77) – Ja mislim da je za dug i zdrav život važno biti na miru sam sa sobom. Ljudi koji se stalno nešto sekiraju, brinu o ovome ili onome, uzrujavaju oko sitnica… pa oni sami sebe jedu. Kako se onda neće razboljeti? Čovjek bi se mogao oko svega sekirati. Pa gledajte ove naše političare? Imaju toliko puno, a još im nije dosta. I nama umirovljenicima bi trebalo povećati mirovine, ali ništa od toga. Puno je nepravde, ali što ću ja dobiti ako se uzrujavam oko toga? Jedino mogu dobiti čir.
Marica (79) – Meni su sve u životu moja djeca. Imam kćer i sina. Oni sad već imaju i svoju djecu i dobro im je. Rade, skućili su se i sve to. Kad mi u životu bude i teško, samo se sjetim njih i odmah mi bude lakše. Djeca su život i budućnost. Općenito mislim da je za dug i zdrav život važno imati sretnu obitelj i puno se družiti. Sve je probleme lakše prebroditi ako čovjek nije sam i ima nekoga svoga. Ja tu u domu živim već tri godine, no moja me djeca redovito posjećuju. Svaki vikend idem k njima na ručak, odemo u šetnju po gradu. Družim se puno i s unucima. Kćer ima sina i kćer, a sin jednog sina. Zasada. Nadam se da će imati još djece.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.
