Mozaik
Kako putovati za malo novca
Rijetko tko od nas ne voli putovanja. Pa ipak ne priušte si baš svi čak ni jednodnevni izlet. Uvijek nedostaje ili vremena ili novca ili oboje. No dvije prijateljice iz naše priče pronašle su način kako da umirovljeničke dane provedu na što je moguće više putovanja. Evo njihovog recepta…
Gospođa Vesna i Marija prijateljice su još iz djetinjstva. Rođene su u Koprivnici no obje su se nakon udaje preselile u Zagreb i ondje nastavile svoje druženje. Još dok su kao djevojčice svaki dan zajedno pješačile u školu i natrag kući, razmišljale su o tome kako će jednog dana upoznati i druga mjesta osim svoje Koprivnice. Maštale su kako će jednog dana posjetiti Zagreb, pa čak i Beč i Veneciju. Kad su odrasle, san im se djelomično ostvario jer su preselile u Zagreb. No snovi o putovanjima u druge gradove, postao je java tek kad su gospođe otišle u mirovinu. Dvije prijateljice smo upoznali prošle subote na jednodnevnom izletu u Postojnsku jamu i Ljubljanu. O svojoj strasti za putovanjima ovako govore.
Sve je bilo važnije od nas
„Oduvijek smo voljele putovanja, no sve do penzije taj san o putovanjima nije nam se ostvario. Kao mlade nismo imale novca, kad smo bile starije i udale se, došla su djeca, pa uređenje stana, pa onda uređenje drugog stana, pa kupnja auta…. Pa taman misliš kako ćeš sad moći negdje otputovati, a onda krepa vešmašina i moraš kupiti novu. Uvijek je nešto bilo preče“, govori nam Vesna. „Ma nije da prije uopće nismo putovale. Putovale smo s obiteljima“, uskače Marija. „Išli smo na more, a onih godina putovalo se i u Trst po traperice i u Graz po kavu. Ali nikad prije nismo baš ovako putovale za svoj gušt.“
Obje su gospođe udovice, a sad kad su im djeca odrasla i kad više nemaju poslovnih obaveza, lakše se odluče na putovanje. „Intenzivno putujemo već skoro deset godina. Dosad smo prošle Austriju, Italiju, Mađarsku, Češku, Slovačku, Sloveniju, Bosnu, Srbiju. Bile smo čak i u Poljskoj na hodočašću, a najdalje smo išle do Istambula“, prisjeća se Vesna. „I Pariza! Sjećaš se Francuske? Joj, kako nam je dobro bilo!“, podsjeća ju Marija. „To je bilo jako lijepo putovanje. Ali i jako skupo.“
Jesu li putovanja skupa?
Zanimalo nas je kako si doista, uz male penzije, gospođe uopće mogu priuštiti putovanja. „Putovanja koja mi odabiremo uglavnom su jednodnevna. Ona Francuska je bila izuzetak. Recimo, ovo putovanje danas, u Postojnu i Ljubljanu, košta 160 kuna. U redu, tu je još i ulaznica za samu Postojnsku jamu nekih 20 eura, što je oko 150 kuna, ali kad to sve zbrojite, ispada da te novce ušparaš za mjesec dana ako svaki dan na stranu staviš samo deset kuna. Netko tko puši, dnevno potroši i duplo više od toga. Ne znam točno koliko koštaju cigarete, ali mislim da su skuplje“, računa gospođa Marija.
„Mi zapravo ne putujemo tako često, najviše dva puta mjesečno. Ali putujemo redovito. U ovih desetak godina, skupilo se putovanja“, dodaje Vesna. „Također, obično nosimo svoje sendviče pa ne potrošimo puno kad negdje dođemo. Mi vam ne hodamo po restoranima, nosimo svoju hranu. Evo, za danas je Marija napravila sendviče, a ja sam ponijela kiflice“, objašnjava dalje Vesna, nudeći nas keksićima iz limenog spremnika, tzv. lonšpela. „Po restoranima ne idemo, ali na kavu si uvijek odemo. Danas možda padne i kuhano vino. Pa jel idemo na adventski sajam ili ne!“ kroz smijeh kaže Marija.
foto: Pixabay
Gospođe nam kažu kako su zadovoljne ponudom kratkih izleta koju nude domaće agencije. U posljednje vrijeme, broj destinacija je posebno raznolik jer je i interes domaćih putnika malo veći „Prije su sve agencije nudile samo one standardne izlete u Graz, Trst, Budimpeštu… Ali u posljednje vrijeme ima i puno izleta u gradove koji su blizu, jako su zgodni, a prije se u njih nije baš putovalo. Recimo, prošlog proljeća išli smo na izlet u Bjelovar i Viroviticu te na jedan ranč s konjima u blizini Virovitice. To su poznati gradovi pa agencije valjda prije nisu mislile da bi bilo zainteresiranih za takvo putovanje, no ima ljudi koji nikad nisu bili u Bjelovaru. Osim toga, drugačije je kad prošećeš nekim gradom u pratnji vodiča pa ti on priča razne zanimljivosti“, kaže Vesna „Redovito idemo i na besplatni razgled Zagreba kad bude Dan vodiča. Iako Zagreb dobro poznajemo jer u njemu živimo, uvijek doznaš i vidiš nešto novo’, nadovezuje se Marija. Gospođe nam otkrivaju kako imaju i nekoliko omiljenih turističkih agencija s kojima redovito putuju, koje ih već dobro poznaju i koje im ponekad odobre i poseban poput ili čak poklone besplatno putovanje. Besplatno su, kažu nam, tako posjetile Bled i Bohinj.
Putovanja su dobra za kondiciju
Naše dvije sugovornice su u ranim sedamdesetim godinama. Primjećujemo kako su u dosta dobroj kondiciji. „Oh, ma bole noge, bole leđa, kako da ne. Pogotovo ujutro ili nakon dužeg sjedenja u autobusu. Ali kad se čovjek malo razgiba, bude bolje. Sve u svemu, ne žalim se. Ja ne trošim nikakve lijekove, samo za tlak jer mi je malo povišen“, kaže Marija. „Mislim da i ova naša putovanju jako dobro dođu. Čovjek se razgiba, malo se makne od doma, ne misli o problemima… Jako je važno da ljudi ostanu aktivni i kad zađu u neke godine. Griješe oni koji samo legnu pred televizor. To je smrt. A ovako se družimo, vidimo nešto novo, zabavimo se“, dodaje Vesna.
Ipak, u posljednje vrijeme odabiru manje zahtjevna putovanja na kojima neće morati baš tako puno hodati „Zadnjih par godina ipak se malo teže hoda. Ponekad teško pratim grupu i vodiča ako se ide malo brže. Evo recimo, prošli put na Plitvičkim jezerima bilo mi je dosta teško jer smo s vodičem išli i u razgledavanje gornjih jezera. Tu ima jako puno hodanja i uspona, pa mi je bilo dosta teško. Grupa je dobrano otišla naprijed dok sam ih sustigla. Nakon tog iskustva, dobro se informiram prije puta koliko se ima za hodati na nekoj destinaciji. Ponekad s grupom idem samo dio puta i pričekam ih negdje ako mi postane prenaporno“, kaže Marija.
Plitvička jezera (foto: Pixabay)
Za one koje žele znati više…
Za kraj nam otkrivaju i nekoliko tajni i trikova za što ugodnije putovanje: „Jako je važno imati udobnu obuću. To je glavno! Ako cipela žulja, ništa drugo neće biti dobro. Također, jako je važno pravilno se obući. Evo, recimo, znam da će na adventskom izletu biti jako hladno pa se zabundam. Topla jakna, kapa, šal, rukavice. A ako putujemo ljeti, važno je imati odjeću od par slojeva, pa skineš višak ako ti je vruće“, savjetuje Vesna. „U autobusu uvijek sa sobom imam putni jastučić koji stavim iza vrata. Tako se mogu udobno smjestiti i malo odspavati. To je pogotovo važno ako putujemo noću. Recimo, tako smo putovali do Venecije. Čitavu noć u autobusu i onda cijeli dan hodanja po Veneciji. Čovjek mora biti odmoran za tako nešto“, kaže Marija.
„Može se puno uštedjeti ako se hrana nosi sa sobom. Evo recimo, mi uvijek sa sobom nosimo sendviče, kolačiće, voće i slično. Kavu si priuštimo, ali ručak u Austriji ili Italiji može biti dosta skup pa zato ne prakticiramo jesti po restoranima. Uostalom, mi i ne putujemo zbog restorana nego zbog gradova koje posjećujemo. Važnije nam je prošetati i vidjeti što je moguće više, a ne sjediti u restoranu“, dodaje Vesna. „I da – više ne kupujemo suvenire i poklone za obitelj. To smo prije radile i puno se istrošile, a na kraju ta stvar samo smeta i skuplja prašinu. U redu, ako netko od unuka ili djece ima rođendan, onda dobije neku sitnicu. Ali uglavnom s putovanja ne donosimo stvari. Samo fotografije i lijepe uspomene“, kaže nam na kraju Marija.