Od velikog prosvjeda umirovljenika koji je 10. listopada održan u nekoliko hrvatskih gradova prošlo je 40 dana. Što se u međuvremenu dogodilo, provjerili smo u Sindikatu umirovljenika Hrvatske (SUH), velikoj nestranačkoj udruzi koja je prosvjed organizirala.
Živi zid je utihnuo?
Iako je parlamentarna stranka Živi zid nakon prosvjeda objavila kako će u saborsku proceduru uputiti Zakon o minimalnoj zajamčenoj mirovini, komunikaciju sa Sindikatom do danas nisu ostvarili. „Bilo je različitih političkih opcija koje su nas kontaktirale, nudile svoje usluge, no mislim da je Živi zid najkonkretnije prepoznao presudnu priču za umirovljenike. Zajamčena minimalna mirovina bi bitno zaustavila siromaštvo“, govori nam predsjednica SUH-a Jasna Petrović i dodaje: „Najkasnije ćemo ih do kraja mjeseca kontaktirati. Ako su zaista nešto pripremili, vrlo rado ćemo ih podržati. Nebitno nam je koje su boje i s koje su strane. Važno nam je zaustaviti to siromaštvo.“
U SUH-u doznajemo da su ipak minimalni pomaci napravljeni, barem što se tiče Ministarstva rada i mirovinskog sustava koje je nadležno za Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe. Učinjena je smjena na vrhu Vijeća koja je po volji Sindikata. „Zadnje dvije godine je namjerno zaustavljan bilo kakav dijalog. To je bio naš uvjet. Prihvaćeno je da se jednom mjesečno sastajemo pa ćemo im valjda uspjeti utuviti u glavu kakva je realnost u Hrvatskoj, jer oni to ne primjećuju.“
foto: S. Bura/S.Bogdanic/Mojevrijeme.hr
Ministarstvo nema pojma
Petrović je razočarana kadroviranjem u Ministarstvu. „Postavljaju se ljudi koji stvarno nemaju pojma. Prva radna sjednica je bila pretužna, je mi smo govorilo o životu ljudi, predlagali i obrazlagali, a preko puta smo nakratko imali ministra Marka Pavića koji zaista nema pojma. Stalno nam je ponavljao da postoji Europski socijalni fond 54+ iz kulture. S druge strane je bila netom izabrana državna tajnica, inače profesorica hrvatskog jezika, koja je još manje znala. To su ljudi koji su dobili unaprijed zadaću da paze na okvir budžeta“, komentirala je naša sugovornica. No budžet je malo korigiran, a otvorena je i komunikacija, što Sindikat smatra ostvarenim pozitivnim pomakom.
S druge strane, prosvjedi su postavili i jasne zahtjeve prema resoru zdravstva, jer umirovljenici žele sudjelovati u kreiranju zdravstvene politike, a jasno su poručili da ne žele povratak HZZO-a u Državnu riznicu. „Iako nam je prije ministar zdravstva Milan Kujundžić redovito odgovarao na naša pisma, na ovo nije odgovorio. Drago nam je da su radnički sindikati protiv njegovog modela reforme zdravstva i vjerujem da će to biti u fokusu novih prosvjeda do kojih će doći ako vlada ne shvati da ne može samo davati bogatijima, a zanemarivati siromašne. Ako se ima za pripadnike HVO-a, za ratne zrakoplove, veterane, povlaštene, kako se nema barem za minimalnu mirovinu za one najsiromašnije?“ pita šefica SUH-a.
Može li manje od 1.600 kuna?
Minimalna mirovina bi prema ovoj agilnoj umirovljeničkoj organizaciji, koja je uspjela na prosvjede izvesti više od 7.000 umirovljenika, biti 50% bruto minimalne plaće. To bi značilo od 1.600 kuna za one s 15 godina staža do 2.400 kuna za one koji su radili 30 godina. „Misli li netko da bi trebalo biti manje?“ govori Petrović i dodaje da Sindikat ne miruje te da je novi prosvjed, koji bi se trebao održati na proljeće, već u organizaciji.
„Ljudi su se probudili. Slušamo na društvenim mrežama bilo naroda i starijih osoba. Tjedno primamo po tisuću poruka i prepoznajemo što ljudi žele. Pokušavamo ih razumjeti. Nažalost, svaki prosvjed košta, ali ćemo se snaći. Udružit ćemo se i s drugim udrugama koje okupljaju ranjive skupine. Ovo zanemarivanje, ignoriranje i autizam se više ne mogu tolerirati“, najavljuje Jasna Petrović.
Mi volimo svoje živote i ponosni smo na svoje djelo
Što bi imali branitelji za braniti, da mi nismo izgradili ovu zemlju u respektabilnu i najrazvijeniju u regiji. Što bi bilo od obrane da nismo svojim zamrznutim penzijama financirali nabavu oružja i ponijeli teret recesije na svojim leđima. I nismo to naplatili zemlji koju volimo, nismo uzeli proviziju od domovine, nismo je pokrali.
Kako li je to promašena socijalna država u kojoj mirovina postane kazna! Kako su mali u duši i sitni srcem oni koji kažu da nemamo što tražiti i da nećemo ništa dobiti, jer su nam dali sve što su trebali. Pa onda oni – čija jedna mjesečna plaća može pokriti jednogodišnju prosječnu mirovinu – sjednu u barokne salone i dogovore kako će kupiti osam ratnih bombardera. A nama kažu da su naši zahtjevi za uvođenje hitnih mjera protiv siromaštva starijih osoba – pretjerani i nerealni.
Premijer kaže da će napraviti za umirovljenike sve što je realno i moguće u proračunskim okvirima. A bit će u proračunu za ratne zrakoplove? Bit će odmah za povrat „posuđenog” novca svima s povlaštenim mirovinama višim od 5.000 kuna? Bit će, i to iz radničkog mirovinskog fonda, za sve pripadnike HVO-a iz susjedne države? Bit će za povećana prava svim braniteljima, ali neće biti za vas.
Ne bunimo se da nezaposleni branitelji dobiju naknadu. Ne borimo se da se posuđeno vrati. No, pitanje je kada, iz kojeg novca, kojim ritmom. Ali prvo dajte gladnima, žednima i ozeblima. Budite milosrdni. Jer, pa reći ćemo vam otvoreno, u protivnom ni vi nećete trajati. Nećete, jer će vas pojesti vlastita pohlepa i socijalna indiferentnost. (Iz govora Jasne Petrović na prosvjedu umirovljenika 10. listopada 2017. godine u Zagrebu.)
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.
