Iako nisu tako zamišljeni, ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju alat su kojeg često koriste lovci na nekretnine. Nažalost, zlouporaba ovih ugovora najčešće se događa unutar same obitelji, a starije građane iskorištavaju oni čija je moralna obveza skrbiti o njima.
Kako spriječiti lešinarenje nad imovinom staraca, pitali smo u Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske. Pravnik Milan Tomičić, ujedno i potpredsjednik Sindikata, o svemu je već bezbroj puta govorio na tribinama diljem Hrvatske kroz projekt „Važno je znati sa 65+“, a koji vodi Hrvatski pravni centar iz Zagreba.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju je takav ugovor, objašnjava nam Tomičić, s kojim se davatelj uzdržavanja obvezuje primatelja uzdržavanja uzdržavati do njegove smrti. Primatelj se obvezuje da će nakon njegove (primatelje) smrti čitava ili dio primatelje imovine pripasti davatelju uzdržavanja.
No postoji i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, čije je ukidanje i nedavnim prosvjedom zatražio Sindikat umirovljenika Hrvatske. Osoba koja u takav ugovor unosi svoju imovinu s potpisom ugovora odmah ostaje bez iste te imovine.
„Još sam odlučniji da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju treba anatemizirati. Taj ugovor omogućuje davatelju uzdržavanja da odmah nakon solemizacije ugovora prenese na sebe imovinu koja mu je obećana tim ugovor. Dakle, on ne treba čekati smrt uzdržavanoga.“
Milan Tomičić i Biserka Budigam (foto: S. Bura/S.Bogdanic/Mojevrijeme.hr)
Bilježnik je dužan upozoriti i objasniti
Sindikatu se često javljaju ljudi koji tvrde da su iskorišteni sklapanjem spomenutih ugovora. „Upravo pišem odgovor jednom našem članu čiji je brat iskoristio dementnost majke pa joj je podvalio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Prema ugovoru, sva imovina nakon majčine smrti pripada njemu. Njegov brat je ostao bez ičega i kod bilježnika je istražio pod kojim je okolnostima sklopljen ugovor. Naime, bilježnik je dužan pročitati ugovor i objasniti njegove posljedice strankama. Majka kaže da ništa od toga nije čula. Znam kada dođe starija osoba potpisati ugovor, ona je pod velikim pritiskom i ne može razumjeti što bilježnik govori. Vjerujem da ju je bilježnik upozorio, ali nije jednostavno razumjela, pogotovo ako je bila dementna. A ako je dementna, onda je to mana volje. To je uvjet da se ugovor sudskim putem raskine.“
Doznajemo da se primatelji uzdržavanja najčešće žale da ih je najbliža rodbina, često djeca ili braća, prinudila potpisati takav ugovor. Postanu svjesni značaja i posljedica tog ugovora tek kada se on primijeni. „Imali smo slučaj u Sesvetama. Naša postarija članica je imala lijepu kuću i šupu u dvorištu. Kada je potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, mlađi sin s kojim je potpisala taj ugovor ju je preselio u tu šupu. Ostala je bez struje i vode, a kaže da su joj davali ‘hranu za pajceke’. K nama je došla već kad je potpisala ugovor. To je vrlo teško raskinuti, a i košta, pogotovo ako se radi o velikoj imovini. Mora angažirati odvjetnika koji će ju zastupati na sudu. Mi imamo pravo samo davati savjete. Zbog toga mnogi šute i trpe, čekaju smrt.“
Nikada ne potpisujte ugovor o dosmrtnom uzdržavanju
Pravnik SUH-a Milan Tomičić zbog toga savjetuje svima da nikada, ali baš nikada, ne potpisuju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. „Kod sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, ili o dosmrtnom, ako se usprkos našem savjetu ta osoba odlučiti potpisati isti, valja zatražiti time-out. Treba uzeti vrijeme za razmišljanje, a prijedlog ugovora treba donijeti u pravno savjetovalište. Nikada se ne smije dogoditi da se potpisnik s ugovorom prvi puta susretne kod javnog bilježnika. Kad je osoba neupućena i uzbuđena, lako stavlja potpis, a tada je stvar gotova.“
Dio imovine ostavite u rezervi
Tomičić također savjetuje da se u ugovor ne unosi cjelokupna imovina: „Ako imate, primjerice, kuću i vikendicu, nemojte dati obje dati za uzdržavanje. Ostavite vikendicu koju kasnije možete prodati. Tako ćete imati vlastitih sredstava, ako je dogovoreno da ćete jednog dana otići u dom. Nikada ne predajte cijelu imovinu.“
Ipak, najvažnije je ugovor, prije potpisivanja, dati na pregled pravnom stručnjaku, a u njega treba unijeti što više detalja. „Ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju su toliko slični da i sam Zakon o obveznim odnosima kaže da se odredbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju na Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Jedina je razlika u transferu imovine. Kod doživotnog uzdržavanja ona prelazi nakon smrti uzdržavanog, a kod dosmrtnog odmah nakon solemnizacije“, kaže Tomičić.
foto: S. Bura/S.Bogdanic/Mojevrijeme.hr
Zabilježba stvarnog tereta
Dodaje da bi naši čitatelji, ako se ipak odluče potpisati ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, obavezno trebali napraviti zabilježbu stvarnog tereta uzdržavanja na nekretnini koju predaju u vlasništvo davatelju uzdržavanja. U tom slučaju, ako davatelj uzdržavatelja proda nekretninu, primatelj uzdržavanja će se uvijek moći naplatiti iz te nekretnine, bez obzira tko je njen vlasnik.
No valja reći da osobe koje primaju uzdržavanje nisu uvijek bezgrješne. Događa se da zahtjevi koje stavljaju pred uzdržavatelje nije moguće ispuniti, a potvrđuje to i naš sugovornik: „Ne smijemo stvari gledati crno-bijelo. Imate i kod primatelja uzdržavanja, a koje mi načelno štitimo, osoba koje su jako teške za uzdržavanje. Uvjerili smo se u praksi u to. I davatelj uzdržavanja može biti pošten čovjek. Zašto ne bi bio? Samo nas praksa uči da je takvih malo. Dakle, imate slučajeva da sam davatelj uzdržavanja traži raskid ugovora, jer ne može više izdržati zanovijetanje tog starca ili starice. Ali to je vrlo rijetko. Najčešće se žale oni koji primaju uzdržavanje.“
Što kada se ugovor raskine?
Mora li osoba koja je primala uzdržavanje vratiti vrijednost tog uzdržavanja do trenutka raskida ugovora? To pak ovisi o tome je li osoba kriva ili ne, kaže nam Tomičić. „Ako raskid ugovora traži osoba koja je uzdržavana, a sud donese odluku da davatelj uzdržavanja nije izvršavao obveze, da nije učinio ono na što se obvezao, tada nema niti što vratiti.
No, nitko ne garantira da će davatelj uzdržavanja nadživjeti primatelja uzdržavanja? Što se događa s ugovorom u slučaju njegove smrti? „Život je takav, piše romane. U toj situaciji bračni drug i potomci pozvani na nasljeđivanje daju izjavu hoće li nastaviti s izvršavanjem ugovora. Ako nastavljaju, ništa se ne mijenja, osim osobe koja uzdržava. Sva prava i obveze iz prije sklopljenog ugovora, ostaju na snazi. Ako bračni drug i djeca neće nastaviti uzdržavati primatelja uzdržavanja, nemaju pravo tražiti uloženo. Osim u slučaju da odbijaju nastaviti uzdržavanje zbog objektive okolnosti: jer sami nemaju sredstava za uzdržavanja ili su tako bolesni da i njima treba uzdržavanje. Tada imaju pravo tražiti ono što je njihov prednik uložio“, kaže nam Milan Tomičić.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.
