Mozaik
‘Djed s intenzivne’ već 12 godina brine o bolesnim bebama
Zovu ga “djed s intenzivne”. Vać dvanaest godina volontira u dječjoj bolnici gdje njeguje, grli i mazi teško bolesne bebe čiji roditelji ne mogu biti s njima. Nažalost, ne izađu sva djeca iz bolnice zdrava i sretna, no David se najviše voli sjećati sretnih završetaka.
David Deutchman je bio samo običan umirovljenik koji je želio raditi nešto korisno. Prijavio se kao volonter u dječju bolnicu u američkom gradu Atlanti kad je naletio na majku čije je tek rođeno dijete upravo bilo primljeno na odjel intenzivne njege. Nakon susreta s njom, odlučio je posvetiti svoje vrijeme upravo pedijatrijskom i neonatološkom odjelu intenzivne njege gdje će njegovati male bebe i tješiti njihove roditelje. To radi već punih dvanaest godina.
Vijest o ovom divnom čovjeku, nedavno se proširila Facebookom. U objavi je stajalo: „Zovu ga ICT djed (‘djed s intenzivne njege’). Svaki utorak i četvrtak dolazi u bolnicu kako bi njegovao bebe čiji roditelji toga dana nisu mogli doći i biti s njima. Ovu fotografiju snimila je Loganova mama nakon što je obrisala suze radosnice. Logan je nedonošće i u bolnici je već šest tjedana. Svake noći njegova mama odlazi kući kako bi bila s njegovom starijom sestrom. Svako jutro, vraća se u bolnicu tužna jer je njezinom malenom sigurno nedostajala mama. No jedno jutro ondje je zatekla svojeg Logana u Davidovom naručju. David joj se nasmiješio i predstavio kao ‘djed s intenzivne’.“
„Prijatelji me pitaju zašto to radim“, kaže djed David. „Oni jednostavno ne razumiju kako je divno držati u naručju ovako malu bebu.“
Elizabeth Mittiga, medicinska sestra na odjelu neonatologije, objasnila je da je za prerano rođene bebe jako važno da osjete nečiju prisutnost i ljudski dodir. „To im definitivno pomaže da brže rastu i dobiju na težini. Također, tako i bolje probavljaju hranu koju su pojeli“, kaže Mittiga.
Nažalost, ne izađu sva djeca iz bolnice zdrava i sretna, no David se najviše voli sjećati sretnih završetaka. „S jednom sam obitelji proveo šest mjeseci. Dijete je imalo uspone i padove, no na kraju je ozdravilo i sad je sretan četverogodišnjak. Takvih se priča najradije sjećam. Tad znam da radim pravu stvar.”
Pogledajte video:
