Legendarni jugoslavenski i srpski glumac Ljubiša Samardžić umro je poslije teške bolesti u 81. godini života. Rođen je u rudarskoj obitelji u Skoplju 1936. godine. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, bio je jedno od najpopularnijih lica jugoslavenske kinematografije, a odigrao je više od 130 uloga na filmu i televiziji.
Zapaženije uloge je odigrao u filmovima “Bitka na Neretvi”, “Sutjeska”, “Bombaši”, “Ljubavni život Budimira Trajkovića”, “Lude godine”. S malih ekrana nemoguće je izbrisati njegove uloge iz filmova i serija kao što su “Vruć vetar”, “Povratak otpisanih”, “Kuda idu divlje svinje”, “Bolji život”, “Policajac s Petlovog brda”, “Jesen stiže, dunjo moja”… Zadnji je put stao pred kamere u seriji “Miris kiše na Balkanu” 2011. godine, koju je i režirao.
O karijeri
Ja nikada nisam želio nekoga fascinirati i u životu. I sada dok razgovaram s vama, to činim najsrdačnije, najspontanije, prisjećajući se važnih detalja iz svog života. Ono što je najbitnije – tkao sam svoju biografiju. Imao sam strašno povjerenje redatelja u različitim glumačkim izazovima, a onda se polako, iz filma u film, izgradio jednu malu kulu koja je donijela i šest Zlatnih Arena. No, najljepše mi je ovo što se dogodilo preksinoć u Areni – doživio sam aplauze dok sam ulazio. To je za mene, to je za mene… (Novi list, 2013.)
O medijima i vremenu
U svim našim sredinama ne možete da povučete nijedan smjeliji potez, a da vam moćnici prstom ne prijete. Kapitalizam nam je donio i ove skaredne stvari, koje počinju u osam sati navečer (reality show) i traju do tko zna kad. Svaka TV stanica juri pare, a kad juriš pare, ideš ka banalnosti, ako je banalnost, onda je vulgarnost i tu nema sreće. To govori o čelnim ljudima televizije, ali i o ljudima na vlasti. Vladari trebaju da vode računa o tome šta se radi. Imate toliko tema koje su fascinantne, a ne plasiraju se na male ekrane. (Avaz, 2016.)
Ljubiša Samardžić na sarajevskoj premijeri Bitke na Neretvi (foto: Stevan Kragujević, Wikimedia)
O devedesetima
Kao brižan otac nisam dopustio da mi vojni odsjek 91. odvede sina u rat protiv dojučerašnjih susjeda i prijatelja. A u tom nevremenu i blokadi zemlje osnovali smo obiteljsku produkcijsku kuću u kojoj je moj sin Dragan vodio produkciju, a ja sam stvarao uvjete za realizaciju filmskih i serijskih projekata. (Večernji list, 2012.)
O supruzi i gubitku sina
Ruku na srce, moja supruga Mire je dala svu energiju i svu ljubav… Svatko ima svoj križ i svatko ima svoje muke. Zato mi se čini da je tada najvažnije da čovjek pogleda sam sebe u ogledalo i odluči što će raditi – emocije ostaju, sjećanja ostaju, poštovanje ostaje. (Novi list, 2013.)
O Borisu Dvorniku
Dva mlada glumca srela su se na snimanju filma Branka Bauera “Prekobrojna” 1961. Bili smo zaneseni, zaljubljeni u “pivanje” u dva glasa i u “balun” na “male branke”, kako me je Boris naučija govoriti! Gdje god smo snimali, s mještanima smo igrali mali nogomet, a tko bi pobijedio, dobio bi gajbu piva. Naše prijateljstvo bez mrlja trajalo je sve do njegovog odlaska. (Večernji list, 2012.)
