Marija je majka dviju djevojčica, petogodišnje Klare i dvogodišnje Lucije. Ona i suprug rodom su iz Splita, no sada žive u Zagrebu, a s obzirom da oboje rade, djevojčice idu u vrtić. U njihovom slučaju baka-servis ne dolazi u obzir jer obje bake žive u Dalmaciji i u Zagreb dolaze tek povremeno u posjet. No iako djevojčice pohađaju vrtić, Marija i njezin suprug povremeno su prisiljeni potražiti usluge dadilje.
„Muž zbog posla često putuje pa ga nema i po tjedan ili dva dana. S druge strane, ja sam medicinska sestra i imam dežurstva noću, vikendima i blagdanima. Tada vrtići ne rade, a cure mi netko mora čuvati“, govori nam Marija.
„Nekoliko puta čuvala ih je moja mama. Došla je k nama u Zagreb na par dana, pa nam je pomogla. No to nije trajno rješenje jer ona ne može trajno preseliti u Zagreb, niti mi imamo dovoljno velik stan za tako nešto. Suprugova mama ima već dosta godina pa uopće ne može čuvati djecu, tako da smo morali potražiti dadilju. Gospođu Vesnu preporučili su nam prijatelji koji su bili jako zadovoljni, a i cure su je jako dobro prihvatile. Vesna je u mirovini i ovo joj je dodatni izvor prihoda. Plaćamo joj 30 kuna po satu. Dobro je što je uvijek na raspolaganju jer nama ponekad treba netko čuvati djevojčice par noći zaredom, a ponekad ne trebamo nikoga. Gospođu Vesnu uvijek možemo nazvati. Neki mjesec čuvanje platimo oko 1000 kuna, a neki mjesec i trostruko više, ovisno o tome koliko je bila kod nas. Osim što čuva djevojčice, ne obavlja nikakve druge kućanske poslove. Naravno, nahrani djecu, no hranu uvijek pripremim ja tako da nije potrebno kuhati, već samo podgrijati gotovo jelo. Imamo i jednu gospođu koja dođe dva puta mjesečno pospremiti stan. To plaćamo 150 kuna po dolasku“, opisuje nam Marija svoje iskustvo.
Baka sredi i posuđe i rublje
Lana, majka dvojice sinova, Frana i Luke, također živi u Zagrebu. Dječaci imaju četiri i jednu godinu, stariji ide u vrtić, a mlađega čuva baka koja živi u istoj kući, samo na donjem katu.
„Svekrva čuva mlađeg dječaka jer ga nismo željeli slati u jaslice dok je još tako mali. Baka također i pokupi starijeg iz vrtića jer ja i muž radimo do pet pa smo doma tek oko pola šest. Ona im skuha, nahrani ih, igra se s njima, a i pospremi po kući ako vidi da treba. Nismo je to posebno molili, ali ako ima neopranog posuđa ili rublja, baka će to srediti“, priča nam Lana.
„Što se plaćanja baka-servisa tiče, nismo nikad razgovarali o cijeni, niti bi, koliko ja poznajem svoju svekrvu, ikakvo plaćanje dolazilo u obzir. No uvijek kod kuće ostavimo nešto novaca da baka ima za hranu za djecu. Sreća je što je u mirovini pa ima vremena, a još je uvijek u dobroj formi pa joj briga o djeci ne predstavlja neki problem. Kad znam da dečke čuva baka, potpuno sam mirna i mogu se posvetiti poslu. Ona je s njima od rođenja i međusobno se jako dobro poznaju pa tu nije bilo potrebno nikakvo privikavanje, niti je postojala opasnost da je dečki ne prihvate, što se ponekad desi kad su u pitanju dadilje. To što imamo baka-servis nam olakšava život i financijski jer bismo jako teško platili dadilju koja bi s dječacima provodila tako mnogo vremena“, kaže Lana.
Koliko bi sve to koštalo?
Bake koje čuvaju unuke, popularni baka-servis, spasonosno je rješenje za mnoge obitelji. U današnje vrijeme kad uglavnom oba roditelja rade, brigu o djeci u vrijeme kad su roditelji na poslu, preuzimaju vrtići, dadilje ili bake i djedovi. No roditelji će biti najspokojniji i sigurni da je njihovo dijete u sigurnim rukama upravo u slučaju ovog posljednjeg. Također, važno je u obzir uzeti i financijski aspekt jer je baka-servis ujedno i jedini servis čuvanja djece koji svoje usluge najčešće ne naplaćuje. No da ih naplaćuje, koliko bi sve to koštalo?
Cijena čuvanja djece u gradu Zagrebu kreće se od 20 do 30 kuna po satu i za jedno dijete. To uključuje samo brigu o djetetu – davanje obroka koji su roditelji prethodno pripremili, odvođenje na neku aktivnost ili u školu i vrtić i dovođenje natrag kući, igranje s djetetom i, eventualno, kupanje i uspavljivanje. Sve ostalo naplaćuje se dodatno pa će tako cijena biti više radi li se o više djece, ako osoba ima zadatak djeci i skuhati obrok, pospremiti po kući ili djetetu pomoći oko zadaće.
Nadalje, pomoć u kući u vidu pospremanja, čišćenja, glačanja ili kuhanja također se naplaćuje između 20 i 30 kuna po satu, a što se pak instrukcija i pomoći u učenju tiče, tu se cijene kreću od 50 do 70 i više kuna po satu.
Ako neka obitelj uzme osobu da se brine o djetetu puno radno vrijeme, to bi značilo 160 sati tjedno. Ako bi cijena sata bila 20 kuna, dolazimo do iznosa od 3,200 kuna samo za čuvanje djeteta. Pribrojimo li tome svakodnevnu pomoć u učenju od sat vremena dnevno, cifra se penje za još tisuću kuna. Ako osoba i pospremi po kući te nešto skuha, iznos će biti uvećan za još otprilike 1,500 do 2,000 tisuće kuna. Sveukupno, troškovi čuvanja djeteta, pomoći u kući i pomoći oko školskih zadataka, iznose oko 5,700 do 6,200 kuna, odnosno otprilike u visini jedne prosječne plaće. U slučaju da sve to obavlja baka, troškovi će biti minimalni ili ih uopće neće biti.
Koje su još prednosti baka-servisa?
Istraživanje Sveučilišta Brigham Young provedeno na 408 obitelji pokazalo je kako prisutnost baka i djedova u životima njihovih unuka ima vrlo pozitivan učinak na njihovo kasnije ponašanje. U istraživanju su sudjelovala djeca između 10 i 14 godina starosti, a rezultati su pokazali da je emocionalna uključenost baka i djedova u ranijoj dobi, kod djece rezultirala kasnijim prosocijalnim ponašanjem u smislu da su ta djeca pokazlivala veću brigu o osobama koji nisu članovi njihove obitelji, pa čak ni bliski prijatelji. S druge strane, djeca koja nisu odrastala uz bake i djedove nisu pokazivala toliko brige za druge.
No da bi druženje bake i unuka doista prošao idilično i da bi svi od toga imali neke koristi, važno je odmah na početku utvrditi pravila ponašanja. Naime, najčešći razlog svađa između baka i djedova i mladih roditelja je razmimoilaženju u stavovima kad su u pitanju odgojne metode. Primjerice, baki se može dizati kosa na glavi ako dijete odluči nacrtati nešto flomasterom na zidu, dok majka u tome možda ne vidi ništa loše i potiče takav način izražavanja likovnosti svojeg potomka; baka možda misli da nema ništa bolje od svježeg bijelog kruha i čokoladnog namaza za doručak, dok bi majka htjela da joj se djeca hrane zdravo i da za doručak jedu voće; roditelji ne žele djetetu kupiti baš svaku igračku koju poželi, ali baka nikad ne ode u trgovinu a da pritom ne donese bar neku sitnicu svojem najdražem unuku. Da bi se izbjegle takve napetosti, potrebno je odmah na početku utvrditi pravila u čemu je presudan otvoren i iskren razgovor.
Što s novcem?
Sljedeći kamen spoticanja mogle bi biti financije. Naime, briga o djeci košta i nikako ne treba pretpostaviti da će sve troškove vezane uz djecu snositi bake i djedovi, pogotovo uzimajući u obzir da su njihove mirovine vjerojatno niže od primanja roditelja. S druge, pak, strane, većina baki vjerojatno se neće složiti s time da budu plaćene za svoju brigu o unucima. Najbolje je onda odrediti neki budžet, određeni novčani iznos, koji će roditelji davati baki za podmirenje izdataka vezanih uz djecu, ali koji neće biti plaća u punom smislu te riječi već nadoknada troškova vezanih uz prehranu, igru ili slobodne aktivnosti djeteta.
I na koncu, unatoč najboljoj volji, bakino zdravstveno stanje možda više nije najbolje i baka možda fizički više nije sposobna brinuti o unucima. Čuvanje djece iziskuje mnogo energije koju baka, možda, više nema. Mladi roditelji trebaju procijeniti hoće li to baki biti preveliko opterećenje i hoće li djeca biti sigurna dok ih baka čuva, istovremeno vodeći računa o tome da ne povrijede baku koja možda sama sebi ne želi priznati da ju izdaje snaga. U takvim slučajevima, možda je bolje organizirati druženja unuka i baki i djedova tijekom vikenda ili praznika, a brigu za djecu dok su roditelji na poslu povjeriti dadiljama ili vrtićima.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.
