Danas kada svatko može imati medij, najčešće internetski portal, sve je više onih koji objavljuju informacije, a pri tome nisu novinari, ne drže se pravila struke i zapravo manipuliraju čitateljima kako bi ostvarili neki svoj cilj.
Objavljujući lažne vijesti, najčešće političkog sadržaja, pokušavaju našteti organizacijama i političkim protivnicima ili ostvariti materijalnu korist. Koliko su moćne tvornice lažnih vijesti vidjeli smo za američkih predsjedničkih izbora. Predsjednik Donald Trump sada već poslovično optužuje sve medije koji mu ne idu niz dlaku da su “fake news” (lažne vijesti), iako je izbornu pobjedu ostvario zahvaljujući angažmanu portala profiliranih na smišljanju upravo lažnih vijesti.
Ne čudi stoga da je krajem 2016. Oksfordski rječnik proglasio izraz „post-truth“ međunarodnom riječju godine. U prijevodu postčinjeničan, pridjev „post-truth“ prema definiciji označava okolnosti u kojima objektivne činjenice manje utječu na oblikovanje javnog mnijenja od apeliranja na emocije i osobna uvjerenja.
Ipak, lažne vijesti nisu novina i kao takve su u medijima prepoznate krajem 19. stoljeća. Hrvatski mediji nisu cijepljeni od njih kada, recimo, pišu o takozvanom alternativnom liječenju ili ilegalnoj medicini. No posebno je vidljiv višegodišnji trend među radikalno desno orijentiranim portalima čija jedina misija postaje proizvodnja lažnih vijesti u borbi protiv ideoloških neistomišljenika. Kako država nema instrumenata za efikasnu borbu protiv takvih pojava, odgovornost leži na čitateljima koji sada moraju procijeniti trebaju li vjerovati objavljenom ili ne. Međunarodna knjižničarska organizacija IFLA predložila je 6 smjernica za provjeru vjerodostojnosti objavljenih vijesti koje razrađujemo u nastavku priloga.
Donald Trump
Provjerite izvor
Prvo što biste trebali učiniti jest provjeriti izvor koji informaciju objavljuje. Vjerojatno ste i na ovaj članak došli klikom na link na društvenim mrežama, no to nije dovoljno. Provjerite i druge tekstove na portalu. Jesu li oni bombastični, začudni, gotovo nevjerojatni? Pozivaju li vas na negativne osjećaje prema nekoj društvenoj skupini? Ako je odgovor da, taj izvor je nevjerodostojan. Provjerite i impresum. Jesu li objavljeni podaci o izdavaču, glavnom uredniku i adresi? Ima li taj izvor javno objavljen OIB i broj bankovnog računa? Ako su ti podaci sakriveni, vjerojatno postoji razlog za to, a prvi koji nam pada na pamet jest onaj najjednostavniji i najvjerojatniji – osobe iza medija koji plasiraju lažne vijesti ne žele preuzeti odgovornost za njihovu objavu.
Provjerite autora
Svaki prilog može biti potpisan imenom autora, pseudonimom ili redakcijom. U slučaju da ga potpisuje redakcija, najčešće je riječ o dvije stvari; ili je tema toliko vruća i opasna za autora da ga redakcija svojim imenom štiti, ili je riječ o „potrošnom“ prilagođenom tekstu iz drugih izvora (agencija) na koji autor ne želi trošiti svoje ime. Ako je tekst potpisan imenom, pogledajte što je autor ranije objavljivao, proguglajte njegove ime i vidite koliko mu se može vjerovati. I stranice Hrvatskog novinarskog društva na kojima se objavljuju odluke Vijeća časti mogu biti dobar orijentir o vjerodostojnosti pojedinih autora.
Čitajte dalje od naslova…
… i saznajte mora li Hrvatska zaista, po nalogu Europske unije, do kraja godine ukinuti svoju valutu. Čitatelji su površni i često čitaju samo naslove i uvod u prilog, takozvani lead. Upravo je to potaknulo novinske kuće na natjecanje u proizvodnji takozvanih mamaca za klikanje, jer marketing priznaje samo klikanost. No naslov, a pogotovo bombastičan naslov, ne može sadržavati cijelu informaciju i kao takav može vas navesti na krivi zaključak. To dobro znaju i tvorci lažnih vijesti pa često objavljuju naslove koji su u suprotnosti s tekstom ili ponekad nemaju nikakve veze s njim. Zato zapamtite: za cjelovito informiranje je potrebno izdvojiti vrijeme. Posebno je neodgovorno dijeliti članke na društvenim mrežama, pa čak se i uključiti u raspravu, ako niste pročitali cijeli tekst.
Provjerite i dublje izvore
Jesu li uz članak navedene poveznice na dokumente ili dublje izvore koji ga čine vjerodostojnim? Ako se radi o, primjerice, izvješćima o migrantskim izgredima, postoji li poveznica na izvješće na stranicama policije? Ako se radi o čudesnom otkriću lijeka za tešku bolest, postoji li poveznica na stručnu publikaciju koja je objavila predmetno znanstveno istraživanje? Ako poveznice vode na stranice koje ni same ne bi prošle gore navedene provjere, odbacite taj prilog kao nevjerodostojan. Ako se prilog poziva na neimenovane izvore, a što je pak često u političkom novinarstvu, a uz to nije potpisan autorovim imenom, uzmite ga s velikom rezervom.
Provjerite datum
Možda je priča držala vodu, ali prije desetak godina. A možda nije ni tada. I ove se godine ponovno na društvenim mrežama dijelio prilog koji je u svibnju 2013. godine objavio jedan domaći tiražni dnevnik. „Europska komisija 6. svibnja poslat će Europskom parlamentu novu uredbu kojom će poljoprivrednicima i povrtlarima zakonski propisati obvezno korištenje standardiziranog i unificiranog sjemenja, pri čemu će korištenje starih, rijetkih i autohtonih sorti – koje nemaju gotovo nikakve šanse dobiti dozvolu za promet – biti kažnjivo, čak i onda kada se siju ili sade u privatnom vrtu!“ stoji u objavljenoj dezinformaciju uz navod da je Novi Zeland zabranio građanima uzgoj hrane u vrtovima. Ova je priča objavljena bez ikakvog dokaza, bez ikakvog relevantnog izvora, a u njenom demantiranju su sudjelovale europske institucije, profesori Agronomskog fakulteta u Zagrebu i novinari koji su zaista proučili propise koje je EU u tom trenutku donosila. Pa ipak, velik broj ljudi i ove je godine digao kuku i motiku na „zlu Uniju koja želi zatrti domaće sjeme i natjerati ljude da kupuju od multikorporacija“. A bilo je dovoljno samo provjeriti datum objave članka.
Je li riječ o šali?
Tržište je preplavljeno satiričnim portalima i onima koji to žele biti, a događaji u stvarnosti često nalikuju satiri. I kako onda znati što je po srijedi? Miče li Hasanbegović spomenik Nikoli Tesli i stavlja li bistu Branimira Glavaša? Seli li se zaista redakcija Hrvatske televizije na Kaptol kako bi bila bliže uredništvu? Provjera impresuma i misije medija pokazuje da je riječ o satiričnom portalu, no ono što je jučer bila satira, danas je stvarnost. Nažalost.
Jeste li rob predrasuda?
Svi imamo predrasude, no neki od nas ih znaju prepoznati, a neki ne. Za potonje je svijet crno-bijeli i ne postoje nijanse što je najbolje vidljivo o raspravama o bivšoj državi. Oni koji je glorificiraju, ne vide njene mane ili su ih spremni zanemariti. Pa tako primjerice gorljivo brane svoju slobodu govora, no ne priznaju da je u Jugoslaviji nije bilo. Oni drugi, koji o bivšoj državi pričaju kao o najgorem od svih komunističkih logora, ne žele priznati njene svijetle trenutke poput razvojnog kapaciteta koji ju je bitno razlikovao od slično uređenih država. Oni će se također pozivati na slobodu govora, ali će tražiti zabranu slobode govora u slučaju kada se pozitivno govori o državi koju mrze. Proizvođači lažnih vijesti računaju na vaše predrasude i emocije koje gase razum i objektivno rasuđivanje.
Pitajte stručnjake
I na kraju, pitajte stručnjake. Ako se radi o zdravlju, pitajte liječnike. Ako se radi o politici, pitajte politologe. Konzultirajte druge klasične izvore poput stručne literature. Sve su brojniji takozvani fact-checking portali koji se bave provjerom istinitosti objavljenih informacija. Pošaljite im upit.
I da…
.. kuna je okej. Ne brinite. Ne nasjedajte na lažne vijesti.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.
