Jedna od najpoznatijih konceptualnih umjetnica, Marina Abramović, u svojoj je knjizi memoara „Prolazim kroz zidove“ opisala traumatično i teško iskustvo odrastanja u Jugoslaviji. Knjiga je objavljena na srpskom jeziku u izdanju „Samizdat B92“.
Za razliku od društveno prevladavajuće jugonostalgije, Abramović kaže da je ta država bila – mračno okruženje. Državom je, opisuje, upravljao diktator Tito, a svoju je domovinu zapamtila po nestašicama i osjećaju polovnosti. Posebno su joj u sjećanju ostale zelenkasto okrečene javne prostorije, ofucanost, tjeskoba i osjećaj represije.
Tadašnje stambene zgrade ova je svjetska umjetnica opisala ružnim, tijesnim i pretrpanim. U njima su dodaje, živjele i po tri generacije, zbog čega su mladi parovi spolne odnose imali u parkovima i kinima. Kupovina novih i lijepih stvari nije bila jugoslavenska opcija.
Ipak, Abramović priznaje da je njena obitelj bila privilegirana, jer su joj roditelji bili odlikovani ratni heroji koji su se borili pod Titovim zapovjedništvom. Njen otac, rođen u siromašnoj obitelji sa 17 djece, bio je aktivan u Partiji i bio je u Titovoj gardi. Majka, intelektualka iz bogate obitelji, nakon rata je postala direktorica Muzeja revolucije. Njihov brak, zbog nepomirljivih razlika, nikada nije funkcionirao. Živjeli su u luksuznom stanu u središtu Beograda za kojeg je Marina doznala da je tijekom nacističke okupacije otet bogatoj židovskoj obitelji.
„Ona ima taj komunistički manir da vjeruje da se u povijesti dogodilo samo ono što je ona rekla ili napisala. Sve ostalo ne postoji“, kazao je ranije za Slobodnu Dalmaciju dr. sc. Velimir Abramović, sveučilišni profesor, šest godina mlađi od sestre Marine. „Zove me neradnikom, za nju napor mišljenja nije nikakav rad. Marina voli falsificirati. Ona vam je kao Picasso, malo govori istinu, a malo izmišlja. Posebno kad govori o djetinjstvu, koje iz njenih opisa izgleda kao teške, olovne godine.“
Tko je Marina Abramović?
Ova avangardna umjetnica crnogorskih korijena rođena je 1946. u Beogradu. Studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu, a poslijediplomski studij završila je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1973. je počela graditi karijeru kroz performanse po čemu je i danas najpoznatija. Od 1975. živjela je u Amsterdamu, a od 2005. u New Yorku. Bila je profesorica na umjetničkim školama u Berlinu, Hamburgu, Parizu i izvodila u najrenomiranijim muzejima kao što je MoMA (Muzej suvremene umjetnosti u New Yorku). Dobitnica je brojnih nagrada i vrijednih priznanja, a svjetski časopisi su je svrstali među najutjecajnije osobe današnjice.
Svi su ludi za Marinom
Godine 2010. više od 750.000 ljudi stalo je u red ispred Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku da bi vidjelo retrospektivnu izložbu Marine Abramović i dobilo priliku da sjedne nasuprot nje, u okviru performansa čija je dužina bila bez presedana – trajao je više od 700 sati. Taj događaj, kojim je proslavljeno skoro pedeset godina revolucionarne umjetnosti performansa, još jednom je dokazao da Marina Abramović uistinu jest prava prirodna sila. Godine 2014. više od 110.000 ljudi satima je čekalo pred Galerijom Serpentina u Londonu da bi vidjelo njen performans 512 sati. (Samizdat B92)
