Mozaik
Jutro u Maksimiru
U mojem srcu pjevale su ptice. U tiha jutra, za sunčanih sati. Sad u to staro, napušteno gnijezdo, nijedna neće da se vrati.
Park-šuma Maksimir, prva u jugoistočnoj Europi, otvorena je 1794. godine na inicijativu biskupa Maksimilijana Vrhovca. Godine 1839. dao ju je urediti u engleskom pejzažnom stilu biskup Juraj Haulik. Arhitektonski objekti većinom su djela graditelja Franje Schüchta. U parku od 316 hektara je očuvana flora i fauna nizinskih šuma, a u njemu se nalazi i pet jezera (što prirodnih, što umjetnih). Na južnom kraju park-šume nalazi se Zoološki vrt grada Zagreba.
.
Najbolje od Zagreba
Na pomoć potrebnima, koji se nisu odali neradu, mirnim građanima kao poticaj za korisnije i istodobno ugodnije obrađivanje zemlje, na ures metropole, a isto tako za diku domovine i dušama umornim od javnih poslova i zbilje života, da se osvježe nedužnim nasladama prirode, ove lugove, kojih je uređenje odavna želio, a nedavno donekle i pokušao zajedno s okolnim poljem tijekom više godina s veseljem urediti prema prilikama i ukrasiti i o tome dao postaviti ovaj skroman dokaz Juraj Haulik, biskup Zagrebački, kraljev namjesnik banske časti godine spasa 1843.
Moje jutro u Maksimiru
Ne dopire do moga srca pjev
Tih ptica što se javljaju sa grana.
Ja čujem uhom, al ne čujem srcem,
I pjev me samo dotiče izvana.
Ne smije mi se nebo, nit me dira
Ta raspjevana sunčana tišina.
Životarim u sjeni. Izvan sjene
Ničega nemam, sve mi je tuđina.
U mojem srcu pjevale su ptice
U tiha jutra, za sunčanih sati.
Sad u to staro, napušteno gnijezdo
Nijedna neće da se vrati.
(Dobriša Cesarić)