O onom smotuljku papira kojeg potežete kad obavite svoje, vjerojatno razmišljate samo ako vam ga ponestane. Ali čitave vojske dizajnera i stručnjaka za marketing lupaju glavu o toaletnom papiru, piše Deutsche Welle.
Nitko niti ne primjećuje koliko mu znači toaletni papir dok je na svom mjestu: tek ga rutinski potegnete, netko uzme dva, netko i tri lista odjednom i obrišete ono što treba obrisati kad se obavi svoje na tihom mjestu. Potegne se voda i odlazi u nepovrat, zajedno sa otprilike 700 tisuća tona toaletnog papira koliko se u Njemačkoj potroši svake godine.
Papir više nije samo bijele boje s nekakvim utisnutim uzorkom, sve češće se pojavljuju šareni i čak mirisni papiri. Ima ih ružičastih i žutih, s uzorkom flaminga, Eiffelovog tornja, novčanica, cvijeća… Ali zašto se uopće tiskaju nekakvi motivi na taj papir koji ćemo doista vidjeti samo jednom – barem se tako nadamo? I laicima će lako svanuti da uzorci pera ili oblaka žele sugerirati lakoću i nježnost kojeg očekujete na tako delikatnom mjestu. Ali tko onda želi kupiti papir s uzorkom ananasa ili kaktusa?
Radimo ono što žele potrošači
Među njemačkim proizvođačima smo čuli različite odgovore: Hakle nudi toaletne papire s uzorkom još od konca sedamdesetih. “Kod uzorka se u načelu povodimo željama potrošača”, kaže nam glasnogovornica poduzeća. Prate se trendovi, razvijaju se motivi, oni se odabiru među stručnim suradnicima i onda ih se predstavlja predstavnicima trgovačkih lanaca. To osobito vrijedi za sezonska “posebna izdanja” koje Hakle nudi do četiri puta godišnje. Samo ovaj proizvođač prodaje više od 90 milijuna rola toaletnog papira, a oko četvrtina toga je s uzorkom.
I Zewa također redovito ispituje koji uzorak bi se mogao dopasti kupcima. Tamo se uglavnom koristi metoda obojanog ljepila koji će onda i istaći debljinu i vezati više slojeva papira. Tek tiskani klozetni papir se kod tog proizvođača pojavljuje samo u izuzetnim “Limited Editions”. Isto tako, iz udruge gradskih komunalnih službi DWA su nam rekli da nemaju nikakve probleme s normalnim toaletnim papirom u kanalizaciji, bili oni šareni ili bijeli, s uzorkom ili bez.
Od tih tisuća tona toaletnog papira koji se troši u Njemačkoj je tek otprilike polovica načinjena od recikliranog starog papira, makar se svi proizvođači trude slijediti trend zaštite okoliša. Zewa nam otkriva kako Nijemci najviše vole papir s tri sloja sa 65% udjela recikliranog papira. On se isto tako vrlo rijetko kupuje usamljeno: oko tri četvrtine prodanih rola su u pakovanjima od osam ili deset komada.
foto: Pexels
Koja boja je najtraženija?
O toaletnom papiru ozbiljno razmišljaju i u institutu za istraživanje tržišta GfK. Tamo su izračunali da svako domaćinstvo u Njemačkoj godišnje potroši 93 role suhog toaletnog papira i zato potroše 25,48 eura. Pritom jedva svaki osmi (13%) poseže za obojanim papirom, makar se njihov broj povećava. Mnogo omiljeniji su sa nekim uzorkom (42%). Ali potražnja tu lagano pada.
Koja boja? To znaju prodavači kao što je Hans-Jürgen Collatz iz tvrtke Design-Tissue. Boja ima svakakvih, od drečavo ružičastih do boje koja prilično vjerno odražava budući sadržaj. Ali daleko najprodavanija boja je – crna. Nju masovno kupuju cool lokali koji na primjer sve imaju ili crno ili bijelo. “Ima i hotela koji na svakom katu imaju drugu boju papira”, kaže prodavač. Svašta naručuju i iz salona kupaonica, a to su shvatili i u velikom Hakleu: “Mnogi potrošači cijene moderni, harmonični dizajn kupaonice tako da se i uzorak na toaletnom papiru treba uklopiti u taj koncept.”
Slično govori i Fritz Loibl iz tvrtke Tissuedesign koji nudi i papir ukrašen srebrom i čistim zlatom. Kaže nam da potražnja za takvim papirom seže “kroz sve društvene slojeve”, ali ipak nam ne želi reći tko to želi čisto zlato za tu potrebu. Ali i ovi predstavnici tvrtki za posebne toaletne papire nam složno tvrde kako se oni najviše traže za vjenčanja. Time nitko ne želi reći da taj čin ili čak partner za toliko ljudi ima vrijednost koje inače ima toaletni papir, nego nam Loibl objašnjava da se te role onda koriste kao ambalaža za poklone.
Što vi to želite kupiti?
Odmah nakon toga dolazi Božić. Tu se onda masovno tiskaju Djedovi, jelke, sanjke i jeleni… “Božić je danas stiliziran sve do posljednjeg kutka u stanu”, objašnjava nam Collatz. Tu nam i profesor dizajna Markus Frenzel s Visoke škole u Münchenu objašnjava kako se tu radi o “estetizaciji, stilizaciji čitavog okoliša, ali i kao poticaj prodaje.” Osnovni problem proizvođača jest i da više nitko ne zna tko je čim se papir izvadi iz ambalaže, a to znači i da ne znaju koji da kupe ako im se pokaže pouzdan. Ali toaletni papir je i odlična platforma za reklamu jer ćemo ga ipak, htjeli ili ne, prilično intenzivno promatrati neko vrijeme. To su otkrili već mnogi pa je i uoči trećeg dijela crtića “Despicable Me” masovno bilo i papira s Minionsima.
Profesor Frenzel nas podsjeća i kako je “odlazak na WC jedan od posljednjih tabua našeg društva”. Šareni papir je mehanizam kako da se taj “prljavi” čin učiniti nekako slatkim i djetinjastim. Ali s druge strane, danas više nitko ne prodaje ono što je to doista. Ono što se prodaje, to je doživljaj. “Vremena kada ste gel za tuširanje mogli prodati tako da ste rekli da on čisti i da osvježava, to je potpuno passé. Danas tamo piše da on služi za ‘osjećajne trenutke’. Danas nitko ne kupuje jogurt s okusom jagode, nego ‘predah’. Tako i s toaletnim papirom s posebnim uzorkom možete kupiti ‘dobre trenutke'”, objašnjava profesor.
foto: BigStock
Baka se sigurno obradovala
A onda ima i posve osobitih toaletnih papira, to je specijalnost Karstena Leya i njegove internetske trgovine Mach-mich.de. Tamo za deset eura možete naručiti da na 120 listića bude sve što hoćete. Jedna žena je tako naručila i svoju aplikaciju za jednu marketinšku agenciju, jedan je pak na toaletni papir dao tiskati svoj doktorski rad. Jedna općina je naručila papir sa natpisom “čuvajte naš grad čistim”, a navijači Borussije Dortmund redovito role toaletnog papira s znakom nogometnog kluba bacaju na stadionu za vrijeme utakmice – što god to značilo, obzirom na sportski uspjeh tog kluba.
A onda je tu i jedna unuka koja je naručila toaletni papir na čijem je svakom listiću bila fotografija njene bake – to je trebao biti njen poklon baš toj dragoj baki s fotografije, kaže nam Ley. “Tu su najzanimljivije baš te proturječnosti: jedan tako kaže nešto što misli da je sra… , a drugi tu misli nešto milo i drago.”
No nitko od proizvođača toaletnog papira ne može živjeti od takvih šarenih i papira s posebnim željama. Materijal od kojih se inače radi taj papir vrlo dobro upija vodu, ali se zato vrlo teško može tiskati, a da uzorak ne ispadne “zamrljan”. Zato je i papir za takve role deblji, a on onda “struže” tamo gdje bi sve trebalo ići glatko i meko. “Ali tu se ionako radi samo o vicu, a ne o udobnosti”, kaže nam Collatz.
/autor: Marco Krefting, dpa/
