Ljeto je vrijeme godišnjih odmora, putovanja, turističkih razgledavanja i novih doživljaja. I dok će većina nas destinaciju koju želi posjetiti birati prema tome mogu li si je priuštiti, jesu li tamo već bili, kakva je ponuda kulturnih sadržaja i koliko se dobro može pojesti u tamošnjim restoranima, osobe s invaliditetom prije svih ovih kriterija stavljaju jedan posve drugi, no njima presudan kriterij: mogu li do tog mjesta uopće fizički doći. Nesavladiva prepreka tako mogu biti i svega dvije stepenice o čemu većina turista uopće i ne razmišlja. Nešto što se običnom turistu samo po sebi podrazumijeva – razgledavanje uskih kala dalmatinskih gradova, ispijanje kave na dubrovačkim stepenicama ili vožnja uspinjačom u Zagrebu – osobi u kolicima može predstavljati nesavladivu prepreku.
Kako se onda uopće odvažiti na putovanje? I može li se uopće putovati u invalidskim kolicima? Naravno da može! Međutim, bit će potrebno mnogo više pripreme i organizacije jer prostora za improvizaciju neće biti.
Turizam za sve
Posebna grana turizma poznata pod nazivom socijalni turizam, pod koju spada i turizam za osobe s invaliditetom, relativno je nova pojava. Kako se navodi u Nacionalnom programu razvoja socijalnog turizma Republike Hrvatske, još ne tako davno dominantan društveni stav je bio da „turistički proizvod predstavlja luksuzno dobro te da, sukladno tome, taj proizvod ne bi trebao biti dostupan osobama s niskom razinom diskrecijskog dijela dohotka kao ni ostalim društveno ugroženim skupinama (osobe s tjelesnim ili mentalnim invaliditetom, mlađe osobe, starije osobe i sl.)“. Međutim, taj se stav pomalo napušta s obzirom da i Deklaracija UN-a o ljudskim pravima „pravo na odmor i razonodu“ vidi kao jedno od osnovnih ljudskih prava pa turizam ne bi trebao biti samo privilegija određenog društvenog sloja. U skladu s time, termin „socijalni turizam“ polako ustupa mjesto terminu „turizam za sve“ kao turizam koji je pristupačan svima i oslobođen prepreka. No koliko je turizam u Hrvatskoj doista oslobođen prepreka barem kad su one fizičke prepreke u pitanju?
foto: Marjeta Trkman Kravar@Facebook
Iako nacionalni propisi nalažu da se prilikom rekonstrukcije i gradnje građevina treba osigurati nesmetani pristup i kretanje osobama smanjene pokretljivosti, većina objekata još sadrži niz prepreka. Koliko točno ima turističkih objekata prilagođenih osobama s invaliditetom, ne može se pouzdano reći, no Hrvatska udruga paraplegičara i tetraplegičara ističe da je tek 48 hotela u Hrvatskoj prilagođeno invalidskim kolicima. Od javne infrastrukture tek je 11 plaža i kupališta u potpunosti dostupno osobama u invalidskim kolicima, dok je dodatnih 60 tek djelomično dostupno.
Tiskane vodiče za osobe s invaliditetom imaju gradovi Zagreb, Split, Rijeka, Karlovac i Slavonski Brod. Što se tiče prilagođenosti muzejskih prostora, 95 od 280 muzeja ima djelomično ili u potpunosti prilagođenu infrastrukturu za osobe s fizičkim invaliditetom, dok tek četiri muzeja imaju izloške prilagođene slijepim i slabovidnim osobama.
Stanje na terenu
No stanje na terenu ponekad se razlikuje od onoga prijavljenoga. To najbolje zna Marjeta Trkman Kravar, turistička vodičica s dugogodišnjim iskustvom, posebno educirana za vođenje osoba s invaliditetom. Kako kaže, zanimanje za taj vid turizma kod nje je potaknula zgoda kad je u grupi turista imala i jednu djevojčicu kojoj su roditelji potanko opisivali sve što su putem vidjeli. Marjeta je tek tada shvatila da djevojčica ne vidi i da joj roditelji riječima dočaravaju sve što ih okružuje.
“Nama vodičima zna biti jako teško imamo vodimo li grupu osoba s invaliditetom jer se moramo znati prilagoditi situaciji na koju obično nismo upozoreni”, kaže gospođa Marjeta te dodaje kako je ključ u dobroj i detaljnoj pripremi.
Sama je, pripovijeda dalje, u Zagrebu osmislila rutu i priču koja je maksimalno prilagođena određenoj vrsti invaliditeta. Radi li se o osobama u invalidskim kolicima, ruta mora biti pažljivo osmišljena kako bi kolica u svakom trenutku mogla nesmetano proći, a radi li se o slijepim i slabovidnim osobama ruta je takva da obuhvaća što je moguće više stvari koje se mogu dotaknuti.
U svojem je radu primijetila da se ustanove sve više prilagođavaju osobama s invaliditetom ali da je još puno toga što se treba napraviti.
“Grad Varaždin je, primjerice, dosta pristupačan osobama s invaliditetom, u Zagrebu su pak Muzej grada Zagreba i Moderna galerija prilično prilagođene slijepim i slabovidnim osobama. Ustanove sve češće imaju rampe i dizala za invalidska kolici, ali daleko je to još od onoga kako bi trebalo biti”, kaže gospođa Marjeta.
Kao dobre primjere turističkih atrakcija prilagođenih osobama s invaliditetom, turistički vodiči još ističu Slatkovodni akvarij Aquatika u Karlovcu, dvorac Lužnica kod Zaprešića, spilju Vrelo u Fužinama, Jankovićevu stazu na Papuku prilagođenu slijepima i slično.
Marjeta Trkman Kravar (foto: M.T. Kravar@Facebook)
Educiranje u hodu
Edukacije za vodiče osoba s invaliditetom u Hrvatskoj je u više navrata vodila gošća iz Slovenije, Dominika Koritnik Trepel, članica Udruge turističkih vodiča Slovenije i tajnica Kluba profesionalnih turističkih vodiča Slovenije. Kod planiranja tura za osobe s invaliditetom, gospođa Dominika kao ključno ističe detaljno provjeravanje stanja na terenu jer mjesta za improvizaciju neće biti.
“Svaku destinaciju na koju vodim osobe s invaliditetom, prvo sama posjetim i detaljno provjerim kakvo je stanje: hoće li kolica moći proći, je li rampa dobro postavljena, jesu li toaleti pristupačni osobama s invaliditetom i slično. Ako baš nikako ne mogu sama otići do tog mjesta jer je predaleko, zovem telefonom i detaljno se raspitujem o stanju na terenu. To ponekad znači da će hotelski djelatnici ili konobari u restoranu morati ići i metrom mjeriti širinu vrata kako bih točno znala mogu li proći samo obična ili i električna invalidska kolica. Tako se događa da zapravo i sami turistički djelatnici na terenu u hodu uče kako je to imati turiste s invaliditetom”, kaže gospođa Dominika, te dodaje kako je iznimno zadovoljna susretljivošću turističkih djelatnika u tako iznimnim situacijama.
Što se edukacija koje vodi tiče, one su podijeljene na dvije razine. S jedne strane polaznici detaljno uče o pojedinim vrstama invaliditeta i potrebama osoba s invaliditetom, a u drugom segmentu detaljno se pripremaju i prolaze turističke rute kako ne bi bilo nikakvih iznenađenja kad grupa jednom dođe.
“Jako je važno izaći na teren i vidjeti kako stvari izgledaju. Čak i neka već poznata odredišta važno je ponovno posjetiti prije dolaska s grupom, jer se stvari u prostoru u međuvremenu mogu i promijeniti. Mislim da je jako važno da s grupom turista s posebnim potrebama vodič bude čitavo vrijeme, a ne da ih samo provede sat-dva po nekom gradu i onda ostavi da se sami snalaze.
Veliki problem su starije građevine koje valja prilagoditi što je često vrlo teško, ali gotovo sve novije odmah su računale na pristupačnost osobama u invalidskim kolicima. No veliki problem i dalje ostaju nacionalni parkovi koji su tek u manjoj mjeri dostupni osobama s invaliditetom.”
Dominika Koritnik Trepel (foto: D.K. Trepel@Facebook)
Pomoć moderne tehnologije
Sve više agencija počinje se baviti tim vidom turizma. Primjerice tu su agencija Travabled, Split-Travel-DMC, Yellow Split i slične. One će prema željama i posebnim potrebama gostiju kreirati turističku ponudu i osigurati da su sva mjesta koja se posjećuju doista i pristupačna osobama s invaliditetom.
Uloga turističkih vodiča, pogotovo u ovom segmentu turizma, često je nezamijenjiva, no za one koji ipak žele putovati sami od velike su pomoći i nove platforme putem kojih se može doći do informacija. Jedna od takvih je i platforma već spomenute agencija Travabled i njezinog idejnog osnivača Stipe Splivala koji na zamisao došao tijelom jednog putovanja u Amsterdam kad nije mogao naći ni približno dovoljno informacija koje bi mu omogućile neometan boravak i kretanje gradom u invalidskim kolicima.
Radi se zapravo o internetskom servisu putem kojeg osobe s invaliditetom mogu naći smještaj, letove te sve ostale usluge važne za njihova putovanja. Štoviše, sami korisnici vlastitim unosima uključuju mjesta za koja znaju da su u potpunosti dostupna osobama s invaliditetom. Tako je načinjena baza putem koje korisnici mogu dobiti informaciju iz prve ruke o pristupačnosti određenog mjesta.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.
