Nema predaje
Jasna Petrović: Prosvjed umirovljenika podržavaju i branitelji
Mi nećemo na ulice, jer, kažu mi, nitko ne želi biti uličar. Bit ćemo sigurno na trgovima i pokušat ćemo glasno reći da ovako više ne ide. Barem ne u politikama i mjerama koje se primjenjuju na umirovljenike. Argumenata imamo i previše.
Krajem lipnja Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) najavio je prosvjed. U međuvremenu su se predstavnici Sindikata i Matice umirovljenika Hrvatske susreli s novim ministrom rada i mirovinskog sustava Markom Pavićem. Misli li Sindikat ozbiljno, koliko je ozbiljna organizacija prosvjeda, tko ga podupire i koliko razumijevanja ministar ima za predstavljene mu probleme, pitali smo predsjednicu SUH-a Jasnu. A. Petrović.
—
U kojoj je fazi organizacija prosvjeda? Zna li se njegov točan datum?
Odredili smo da bude 10. listopada. Održat će se istovremeno na Markovom trgu u Zagrebu i u nekoliko gradova. Sigurni smo da će biti u Puli i Splitu, dok Dubrovnik, Osijek i Slavonski Brod još dogovaramo.
Pozvali ste volontere da vam se jave. Ima li odaziva?
Ima. Vodimo već dvije godine, otkad smo skupljali potpise za peticiju protiv siromaštva starijih osoba, jednu Facebook stranicu. Tamo imamo stalne pratitelje. Preko te stranice nam se javilo tridesetak onih koji žele biti u organizaciji prosvjeda. Otprilike, isti nam se broj volontera javio preko stranice Sindikata umirovljenika Hrvatske. Naša organizacija je čvrsta s jakim identitetom. Nismo udruga za izlete ili, bolje rečeno, samo za izlete, jer i mi brinemo o socijalnoj uključenosti naših umirovljenika. To je ekipa koja spremna iskazivati svoje mišljenje. Imamo punopravan status u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH). Na predsjedništvima smo zatražili njihovu potporu i dobili smo je. Očekujemo da će se prosvjedu pridružiti i stariji radnici, oni koji budu mogli doći. Krenut ćemo s Trga bana Jelačića.
Ilustracija, prosvjed #hrvatskamozebolje (foto: MojeVrijeme.hr)
Pozvali ste i branitelje da vas podrže i zajedno s umirovljenicima izađu na ceste.
Ne bih to nazvala izlaskom na cestu. Pozvali smo ih da sudjeluju, da nam pomognu.
Zašto ste baš njih izrijekom pozvali?
I oni su imali problem s određenim predrasudama. Kako se smatra da je starija osoba teret, suvišna i društveni teret, tako se i kod branitelja nije prepoznavalo koliko ih živi u siromaštvu. Za vrijeme njihovog prosvjeda smo nekoliko puta razgovarali o toj socijalnoj dimenziji, uvjereni da je potrebno napraviti socijalne programe i za branitelje. U obitelji imam nezaposlenih branitelja koji su također gladovali i živjeli od socijale.
Jesu li vam odgovorile braniteljske udruge? Imate li njihovu podršku u borbi za prava umirovljenika?
Iz prvih razgovora s nekim od braniteljskih udruga posve je jasno da će nas podržati. Da oni nisu imali što braniti, ono što su stvorili naši umirovljenici, to bi bila povijesno druga priča. Podsjećamo da je umirovljenicima zapriječeno usklađivanje mirovina tijekom rata. Kada su umirovljenici dobili povrat duga od 11,5 milijardi kuna, Andrija Hebrang im je javno zahvalio na tome što su upravo oni financirali obranu i Domovinski rat. Usporedio je sudjelovanje branitelja sa sudjelovanjem umirovljenika, iako to, dakako, nije posve isto. Usprkos svemu, u recesiji su dno dotaknuli samo siromašni, umirovljenici, a i dobar dio branitelja. Vlade i dalje kroje „Super Hik“ politike. Zato su nam se javili zadarski branitelji i zajedno ćemo organizirati prosvjed.
Manji dio naših čitatelja je izrazito protiv prosvjeda. Kažu da pokušavate srušiti demokratsku izabranu vlast i misle da se ovakve stvari rješavaju na izborima. Što biste im poručili? Za pretpostaviti je da su oni zadovoljni trenutnom situacijom.
Ne znam kako bi se trebalo uvjeriti vladu ili ministra da moraju raditi svoj posao. Metode su razne, od toga da ih srušite na izborima preko toga da predstavljate probleme, otvarate dijalog i tumačite im moguća rješenja pa do toga da ih potaknete na odstupanje, ako ne mogu raditi svoj posao. To su sve demokratske metode. Nemamo ništa protiv ove vlade. U zadnja 22 mjeseca promijenio se četvrti ministar u našem resoru. Sigurno ne možemo reći da je u tom vremenu nešto učinjeno za umirovljenike. Od imunologa Mrsića, preko neurologinje Šikić i ekonomista Ćorića, koji se nije ni našao s nama, dobili smo Pavića koji je klimatolog i oceanograf. S ovakvom zbrkom u kojoj ne znate kada će koja vlada pasti, a ministar ponuditi ostavku, država ne funkcionira. A nama je jako stalo do stabilizacije svake vlade koja bi se posvetila stvarnim životnim pitanjima.
Dio građana je uplašen umirovljeničkim traženjima. Misle da će, ako umirovljenici ostvare veće mirovine, socijalne usluge i prava, oni ostati uskraćeni. Kažu, ovo je maksimum koji se umirovljenicima može dati i smatraju da bi umirovljenici trebali biti zadovoljni.
Oni koji neće htjeti čuti argumente, neka predlože druge mjere. Na primjer, možemo pobiti sve stare. Što reći, ako čelnik najveće oporbene stranke govori kako u Hrvatskoj najniža srednja klasa su oni koji zarađuju između 5.000 i 12.000 kuna? Pa imamo umirovljenike koji žive s 1.000 kuna, a 50% ih živi s manje od 2.000 kuna. O čemu pričamo? Kako može nečija majka, tata ili djed ugroziti nekoga, a zapravo vlada ne proizvodi dovoljno radnih mjesta? Očito su ti ljudi u sebi odustali od socijalne države. To i nije čudno, jer živimo u zemlji koja ima jako puno pravila i obaveznih modela, a živi na izuzecima. Za primjer, propisano je da radna mjesta mladih, i svih drugih, moraju biti na neodređeno vrijeme, a 96% novozaposlenih dobiva samo ugovore na određeno vrijeme. Tako su pretvoreni u robove. Ti mladi bi trebali biti naši saveznici. Sigurni smo da ćemo ostvariti to razumijevanje.
Ilustracija, prosvjed #hrvatskamozebolje (foto: MojeVrijeme.hr)
Usprkos broju nezaposlenih, teško je naći sezonsku radnu snagu. Je li rješenje u umirovljenicima? Treba li im omogućiti sezonski rad, a da ne izgube mirovinu? Neki ekonomisti i poslodavci tvrde da bi na taj način profitirali svi pa čak i država.
To nije nova priča. Bivši ministar Mirando Mrsić je još 1. siječnja 2014. uveo mogućnost da umirovljenici rade do polovice radnog vremena, bez da im se obustavi mirovina. Već sada desetak tisuća ljudi radi na taj način. Sindikat umirovljenika Hrvatske je tražio ocjenu ustavnosti takve odluke zbog diskriminacije. Jer takav je rad omogućen samo takozvanim starosnim umirovljenicima, onima koji imaju najmanje plaćenih doprinosa, najmanje staža i najviše godina. Oni nisu najpogodnija kategorija za uskočiti na tržište rada. Tražili smo isto pravo i za druge kategorije umirovljenika. 2015. godine smo taj predmet na Ustavnom sudu izgubili. U zadnjih nekoliko godina, njihove su odluke odbacivanja bilo kakvih promišljanja politika u Hrvatskoj sablažnjive.
Dakle, predlagali ste vladama otvaranje tržišta rada za sve kategorije umirovljenika?
S bivšom ministricom Šikić smo imali naznake da bi se moglo izjednačiti to pravo, ali nije. Naravno da umirovljenici nisu konkurentni mladim radnicima, već ih nadopunjavaju, komplementarni su. Oni su stručni za recimo – mehaniku. Ali sigurno je da se radnici iznad 70 godina starosti neće penjati po građevinskim skelama. Aktualni ministar nije pokazao nikakvu senzibiliziranost za to. Nismo primijetili da bi to podržao.
Marko Pavić (screenshot: N1)
Sastali ste se i s novim ministrom mirovinskog sustava Marko Pavićem. Kažete da vas je uputio na europske fondove. U kojim slučajevima konkretno? Što je mislio s tim? Nije mi jasno kako bi umirovljenici trebali aplicirati na EU fondove i koje bi se rupe s tim krpale.
To ja vas pitam. Ovaj ministar misli da je mandat uspješno započeo kampanjom „Zaželi“ i vlada ga hvali. To je ono, zaželi, ako si žena, i dobit ćeš posao. Zaželi, i dobit ćeš dovoljno posla da skrbiš o starijima. To je projekt koji je prošao EU fondove i sada se radi velika kampanja, a ministar ukazuje kako je to strašno korisno za naše starije te da i time misli nas. Misli na nas tako da će nam olakšati skrb u kući. Ali mi to doista ne prepoznajemo kao jednu ozbiljnu strategiju iz koje proizlaze politike i mjere. Takvim projektima se ne rješavaju ozbiljni problemi kao što je starenje stanovništva, ubrzano izlaženje s tržišta rada ili nezaposlenost. Evo, mi ćemo zaželjeti da nam se usklađuju mirovine na način da njihova realna vrijednost ne pada. Što ćemo sada? Pisati projekt za EU fondove? To je suludi savjet. Pa ne može Europska unija riješiti problem neuspješnosti naših vlada.
Jeste li bar malo optimistični kada govorimo o ovoj vladi. Organizirate prosvjed, ali, realno, kakva su vam očekivanja?
Ma mi podržavamo svaku vladu. To je u naravi interesnih grupacija, isto kao što ju podržavaju, recimo, predstavnici etničkih grupacija. Nama je u fokusu interes umirovljenika koji su u Hrvatskoj definitivno osiromašeni. Ali moram vam ispričati dio razgovora s ministrom. Kada smo usporedili podatke relativnih vrijednosti mirovina u pojedinim zemljama, vidjeli smo da ministar doista nije upućen u materiju i da misli da je riječ o glupim usporedbama. Nije shvatio kako se statistički vode te usporedbe.
Na primjer?
U Hrvatskoj imate udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći 38% i to je najniža vrijednost relativne visine mirovine na cijelom teritorije bivše Jugoslavije, ali i u okruženju. Ali ministar traži da se mi ne uspoređujemo sa Srbijom, jer on poznaje nekoga tamo tko mu je rekao da je u Srbiji jako loše. Pa ne možemo se tako razgovarati, nismo djeca. U Srbiji je taj udio 48% i k tome je cijena hrane 69% u odnosu na europski prosjek, dok je cijena hrane u Hrvatskoj 91% u odnosu na europski prosjek. Makedonija, recimo, ima 62% udio mirovine u prosječnoj plaći, a cijena hrane je samo 59% europskog prosjeka. Gdje onda umirovljenik najbolje živi? Ministar se ne slaže s tim. Ne uvažava ni druge pokazatelje dok je činjenica da od 2010. realna vrijednost mirovine stalno pada.
Mi nećemo na ulice, jer, kažu mi, nitko ne želi biti uličar. (smijeh) Bit ćemo sigurno na trgovima i pokušat ćemo glasno reći da ovako više ne ide. Barem ne u politikama i mjerama koje se primjenjuju na umirovljenike. Argumenata imamo i previše.