Prije kojih stotinu godina izraz „izaći iz ormara“ imao je sasvim drugo značenje. Danas se taj izraz koristi kad osoba javno objavi da je homoseksualne ili biseksualne orijentacije. Bake i djedovi obično nisu prvi koji će doznati da im je unuk ili unuka gej, ali svakako će ta informacija prije ili kasnije doprijeti i do njih. Adekvatna reakcija ključ je očuvanja dobrog odnosa unutar obitelji, piše umirovljena profesorica i sedmerostruka baka Suzan Adcox za magazin The Spruce.
Reći ili ne reći
Postoje različiti scenariji u kojima bake i djedovi doznaju da im je unuče gej. Obično oni nisu prvi koji su saznali, iako možda naslućuju istinu. Mladi se ljudi najčešće prvo povjeravaju prijateljima i braći i sestrama pa tek onda roditeljima. Odluku da eventualno kažu baki i djedu uglavnom donose roditelji. U slučaju kad baka i djed žive daleko i mlada osoba s njima nije u redovitom kontaktu, priznanje će možda izostati. U drugim slučajevima unuče samo odluči obavijestiti baku i djeda, a ponekad su oni su i prvi koji doznaju. U takvim slučajevima baka i djed moraju biti vrlo oprezni kako će reagirati. Trebaju pokazati da cijene hrabrost koja je bila potrebna za takvo što te biti počašćeni što je njihovo unuče upravo njih odabralo kao prve osobe kojima će se povjeriti.
Kako će se baka i djed osjećati
Posve je prirodno da su osjećaji bake i djeda pomiješani nakon što doznaju da im je unuče gej. Ako ta objava dođe iznenada, možda će biti u šoku ili nevjerici. Čak i oni bake i djedovi koji se po tom pitanju smatraju vrlo liberalnima, možda neće znati što bi rekli. Naime, jedno je načelno odobravati, a drugo je susresti se s takvom situacijom u vlastitoj obitelji. Saznanje da vam je unuče gej prisiljava vas da ponovno zamislite budućnost. Iako se danas i istospolni parovi vjenčavaju i imaju djecu, obiteljske fotografije više neće izgledati onako kako ste ih možda zamišljali. To je u redu, no to je također još jedna od stvari na koju će se baka i djed morati priviknuti.
Bake i djedovi koji pripadaju religijama koje osuđuju istospolne veze, vjerojatno će se teže pomiriti s takvom viješću. Možda će poželjeti razgovarati sa svećenikom ili kojim drugim duhovnim vođom kako bi bolje shvatili o čemu je riječ. Međutim, nikako ne bi trebali slušati one koji im savjetuju da se odreknu svojeg unučeta i prekinu svaku komunikaciju s njim. Kad LGBT osobe naiđu na nerazumijevanje u vlastitoj obitelji, povećava se opasnost od razvoja depresije, zloupotrebe droga, pa čak i samoubojstava. Bez obzira na to kako se baka i djed osjećaju u pogledu seksualnosti svojeg unučeta, njihova reakcija trebala bi biti razumijevanje i ohrabrivanje.
foto: Zagreb pride
Što reći?
Ono što LGBT osobe žele čuti je otprilike: „U redu je i volim te“. Oni bake i djedovi koji imaju problema s prvim dijelom te poruke, trebaju se usredotočiti na drugi dio. Njihovo unuče se nije promijenilo, niti se promijenila njihova ljubav. Oni također ne traže odobrenje veća samo iskrenu komunikaciju. Bake i djedovi možda će usput reći nešto poput: „Možda ću raditi greške ili reći nešto krivo, postaviti pogrešna pitanja ili koristiti krive izraze. No potrudit ću se razumjeti. Znaj da te volim i da se trudim biti ti podrška.“
Naravno, puno je krivih stvari koje se mogu izgovoriti. Dakako, bake i djedovi ne bi trebali reći ništa ispunjeno mržnjom ili ljutnjom kao i sugerirati da je njihovo unuče samo zbunjeno ili prolazi kroz neku fazu. Ne bi trebali bombardirati unuče pitanjima, iako je vjerojatno sasvim u redu pitati viđa li se trenutno s nekim. Nije dobro to pitanje formulirati kao: „S kim se trenutno spavaš?“
Oni bake i djedovi koji su pretpostavili da im je unuče gej, ne bi trebali ništa o tome govoriti dok im se samo unuče ne odluči povjeriti. Za osobu koja je tek „izašla iz ormara“ može biti vrlo neugodno da svi odmah doznaju njegovu ili njezinu tajnu. Osim toga, fokus bi trebao biti na vašem unučetu, a ne na tome koliko je dobra vaša moć zapažanja.
Važno je pitati i smijete li i s kime podijeliti tu informaciju. Mnogim će bakama i djedovima biti lakše ako o tome smiju porazgovarati s prijateljima ili drugim članovima obitelji. No ponekad LGBT osoba ne želi da saznaju i drugi ljudi osim onih kojima je sama odlučila reći.
Što je sljedeće?
Bake i djedovi često brinu o svojoj unučadi, no posebno su zabrinuti ako je unuče LGBT. Posve je prirodno brinuti o nečijoj sigurnosti i dobrobiti, a nažalost mnoge LGBT osobe budu suočene s nerazumijevanjem, dikriminacijom ili nasiljem. U redu je da baka i djed izraze svoju zabrinutost i da porazgovaraju s unučetom o tome kako se zaštititi. U najboljem slučaju bake i djedovi će zajedno s roditeljima poraditi na zaštiti i podršci za svoje dijete. U slučajevima kad roditeljska podrška izostane, podrška bake i djeda može biti od presudne važnosti. U ekstremnim slučajevima, baka i djed morat će pružiti utočište i financijsku pomoć ako to roditelji odbiju.
Jednom kad šira obitelj postane svjesna unučetove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, upravo će baka i djed zadati način kako to prihvatiti. Mogu uvjeriti unuče da će obiteljska okupljanja za njih biti sigurna i ugodna te da ih nitko neće zadirkivati ili maltretirati. Također, baka i djed mogu članovima šire obitelji dati do znanja kakvo ponašanje se neće tolerirati.
Kontinuitet i promjena
Bake i djedovi i dalje mogu sa svojom unučadi uživati u svim aktivnostima u kojima su uživali i prije velikog otkrića. Obiteljske tradicije i stabilni odnosi vrlo su važni. Također, LGBT osobe neće se osjećati doista prihvaćeno ako se njihova orijentacija baš nikad ne spomene. Zato je dobro da bake i djedovi krenu polako i nauče koja je razina otvorenosti prihvatljiva njihovom unučetu.
Kako vrijeme prolazi, baka i djed će možda dobiti privilegiju uoznati partnera ili partnericu svojeg unučeta. Baš kao ni roditelji, ni bake i djedovi se ponekad neće složiti s baš svim izborima svojeg unučeta. S druge strane, odabir partnera mnogim se bakama i djedovima čini posve prirodan i razumljiv.
Kontinuitet i promjena dvije su stvari koje bake i djedovi moraju pomiriti. S jedne strane valja očuvati obiteljsku tradiciju, a s druge se priviknuti na promjene koje se događaju u životima naših najdražih. S malo truda i otvorenosti bake i djedovi lako će se nositi s ovim izazovima.
Zagreb pride 2016. (foto: Kristina Josić/Zagreb pride)
U Zagrebu se danas (10. lipnja 2017.) održava društveni i politički skup XVI. (šesnaesta) Povorka ponosa LGBTIQ osoba i obitelji Zagreb Pride 2017. pod sloganom „Slobodan život počinje ponosom“. Povorka ponosa započet će okupljanjem u 15:00 ispred Mimare te će proći središnjim zagrebačkim ulicama i trgovima – Rooseveltovim trgom, Trgom maršala Tita, Frankopanskom ulicom, Ilicom, Trgom bana Josipa Jelačića, Ulicom Nikole Jurišića, Draškovićevom ulicom, Šoštarićevom ulicom do Ribnjaka – gdje će Povorka završiti javnim skupom i koncertom.
LGBTIQ osobe ovom povorkom poručuju da je život kakav žele – slobodan život. Kako bi mogle zaista živjeti slobodno, moraju moći biti otvorene oko svojeg rodnog identiteta i spolne orijentacije, a da bi mogle biti otvorene, moraju imati materijalnu sigurnost i neovisnost. To koliko se osobe osjećaju sigurno biti out u različitim kontekstima, pokazatelj je toga koliko hrvatsko društvo zaista jamči ustavne vrijednosti jednakosti, prava i sloboda za sve. Budući da se većina LGBTIQ osoba u Hrvatskoj ne osjeća sigurno biti out u obitelji, u školi, na poslu, znači da se još uvijek ne čini dovoljno da se zaista zajamči jednakost i sigurnost svima.
