Kad se medicinska sestra vašoj ostarjeloj majci obrati sa ‘dušice’, to vjerojatno čini u najboljoj namjeri. No obraćati se starijim osobama kao maloj djeci zapravo može biti vrlo štetno, pokazuje istraživanje objavljeno u časopisu The Gerentologist Sveučilišta Oxford.
Govor kojim se ponekad obraćamo starijima karakterizira sporiji tempo, naglašena i viša intonacija, glasnoća, potenciranje jednostavnijih jezičnih formi, korištenje krivih zamjenica (“kako smo danas?” umjesto “kako ste danas?”), umanjenice i ponavljanja. No valja naglasiti da stariji ljudi, posebno oni koji imaju kognitivne poteškoće, to ne vole i na to loše reagiraju.
Istraživanje je pokazalo da kada se na taj način obraćamo starijim osobama s kognitivnim oštećenjima, oni češće reagiraju negativno te postaju uzrujani i nerijetko viču. Istraživanje koje je provela profesorica Anna Corwin, ispitalo je stotinu sati snimljene interakcije među katoličkom časnim sestrama s kognitivnim oštećenjima starih između 81 i 92 godine i njihovih mlađih njegovateljica. Podaci su prikupljeni u okviru sedmogodišnje studije lingvističke komunikacije koja pridonosi uspješnom starenju u katoličkom samostanu u kojem njegovatelji nisu upotrebljavali taj ‘jezik za starije’. Umjesto toga, njegovatelji su govorili uobičajenom načinom, šalili se, prepričavali dogodovštine i općenito tretirali starije osobe na posve jednak način kao i sve ostale, bez obzira na to je li ih ta starija osoba u stanju razumjeti ili nije.
Anna Corwin, inače profesorica lingvističke antropologije, 10 je mjeseci živjela u samostanu promatrajući časne sestre koje su se brinule o starijim sestrama s kognitivnim poteškoćama. Niti jedna od njegovateljica nije upotrebljavala “jezik za starije”. Corwin kaže da je to zato što njegovateljice dobro shvaćaju što to znači ostarjeti.
“Taj poseban oblik jezika pokazatelj je našeg općenitog nepoštivanja starijih članova našeg društva. Ako ljudi više ne privređuju u kapitalističkom smislu, smatramo ih manje važnima”, kaže Corwin. Kad se takav “jezik za starije” koristi u situaciji njegovanja, on narušava pacijentov osjećaj samopoštovanja i čini da se osjeća manje vrijednim.
Ovo istraživanje profesorice Corwin nadovezuje se na prijašnje studije koje su željele pokazati da je način na koji se obraćamo starijima itekako važan. Studija iz 2015. godine zabilježila je da korištenje “jezika za starije2 ima negativne učinke na osjećaj dobrobiti pacijenta.
Kristine Williams, profesorica u školi za medicinske sestre Sveučilišta Kansas, uči svoje studente da manje koriste “jezik za starije”, uključujući i izraze poput “dušo”, “draga” i “mila”. Te riječi, kaže Williams, možda su izgovorene u najboljoj namjeri, no one zapravo šalju poruku da osoba nije kompetentna. Mnogim je mladim medicinskim sestrama prvi posao u Domu za starije gdje čuju starije medicinske sestre da se tako obraćaju korisnicima pa brzo i same preuzmu taj način ophođenja.
“Nastojimo im pokazati kako to zvuči iz perspektive starijih osoba. Medicinske sestre to često čine potpuno nesvjesno i valja ih na to upozoriti. Ponekad se vrlo iznenade kad im pokažemo video snimljen u Domu za starije u kojemu one koriste takav jezik”, kaže Williams.
“Sestre misle da će biti bolje ako pokažu naklonost i koriste umanjenice i slične izraze. No zapravo time situaciju samo pogoršavaju. Osim sestara, i liječnici su skoni starijima se obraćati kao maloj djeci pa i na tome treba poraditi”, kaže Williams.
