“Nekadašnji partizani predmetom su rasprava u kojima ih se optužuje da su oni i njihove obitelji paraziti državnog proračuna te da uživaju privilegije kao nitko drugi. Utjecaj su izgubili, no što je s mirovinama?” pita Deutsche Welle.
Moć nekadašnjih boraca bila je stvarna i politička. Nakon Drugog svjetskog rata zauzimali su vodeće političke i gospodarske funkcije, a formalno su djelovali kroz moćni Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR). Neformalno, njihov se utjecaj protezao na lokalne zajednice u kojima su živjeli i malo tko im se želio zamjerati.
Stati na žulj borcu ili članu njegove obitelji imalo je ozbiljne posljedice još u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, a „boračka penzija“ je značila da je njen nositelj riješen većine financijskih briga. Borci su, baš kao i današnji branitelji, imali prvenstvo kod stambenog zbrinjavanja, a njihova su djeca u molbama za posao isticala partizanski pedigre što je malo koja komisija za radne odnose prilikom selekcije kandidata, mogla zanemariti.
No nakon Domovinskog rata stvari su se stubokom promijenile pa su nekadašnji partizani izgubili moć. Na leđa im se kolektivno stavio teret palog režima i zločina počinjenih u poraću, a antifašizam koji su zagovarali velikim je dijelom izjednačen s komunizmom. Mirovine su sačuvali, iako su im primanja u nekoliko navrata smanjivana.
U javnosti postoji vjerovanje kako je riječ o enormno velikim novcima, a cijelu stvar su podgrijale desno radikalne inicijative koje su putem javnog servisa lansirale tvrdnju da su boračke mirovine, za razliku od svih drugih mirovina, nasljedne na način da se izravno protežu na braću i sestre, ali i unuke partizana. To je, objasnili su, posljedica preuzimanja saveznih propisa bivše Jugoslavije. U praksi bi to značilo da unuk od djeda može uz stan naslijediti i mirovinu pa smo pravo stanje odlučili provjeriti u Savezu antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABH), slijedniku spomenutog SUBNOR-a, ali i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO).
Spomen park Brezovica (foto: hr.wikipedia.org)
Stari lavovi postali lovina
„Od posljednjih parlamentarnih izbora krenula je s ekstremno desne strane hajka protiv svega naprednog pa su na red došli i pripadnici Narodnooslobodilačke vojske. Riječ je o obmani javnosti, jer su tvrdnje o prenošenju mirovina na braću, sestre i unuke smiješne. Ono što se događa je to da nakon smrti umirovljenika njegova supruga može koristiti 70% mirovine. I tu je priči kraj. Moj otac je bio sudionik NOB-a. Njegovu boračku mirovinu je 1992. godine naslijedila moja mati i to je to“, ispričao je za Deutsche Welle Franjo Habulin, predsjednik Saveza.
Podaci s kojima raspolaže govore da je sa zadnjim danom 2016. godine Hrvatska isplaćivala 3.155 starosnih mirovina s boračkim dodatkom. Riječ je o ljudima koji su nakon rata radili, ostvarili radni staž – što mnogi zaboravljaju, a koji im je donio malu mirovinu. Ona se dopunjava s tim ratnim bonusom. Prosječan iznos takve starosne mirovine iznosi 3.373 kune. Uz njih, navodi naš sugovornik, tu je još i 785 osoba s invalidskim mirovinama s prosjekom mirovine 3.145 kuna pa dodaje da su prava smanjivana do te mjere da su invalidima uskraćena i neka pomagala.
Borci koji nisu stekli mirovine svojim radom, zbrinjavani su kroz takozvane opskrbnine u vrijednosti 900 kuna, no one su prije 2 godine ukinute. Riječ je o ljudima koji su pretežno vezani uz krevet pa se sustav za njih pobrinuo kroz Zavod za socijalnu skrb. Njihov se broj kreće oko tisuću.
„Postoji i dio boraca NOB-a koji su u mirovini, ali nisu koristili borački dodatak jer su im mirovine bile dovoljno velike. Takvih je negdje između 1.300 i 1.400″, objašnjava nam Habulin.
Šire se “bedastoće, laži i obmane” o partizanskim mirovinama
Prema podacima koje nam je dostavio HZMO, Hrvatska je sa zadnjim danom rujna prošle godine isplaćivala 16.320 mirovina temeljem sudjelovanja u Narodnooslobodilačkom ratu (NOR), iako je živućih boraca oko 6.300, a samo ih oko 5000 prima boračke mirovine. Preostalih 11 tisuća treba potražiti u kategoriji takozvanih obiteljskih mirovina.
„Riječ je o najnormalnijim obiteljskim mirovinama u kojima supruga nasljeđuje suprugovu mirovinu. Brojni borci su se oženili s mladim ženama koje su naslijedile mirovine. Unuci nemaju pravo na obiteljske mirovine djedova i baka. Realno, problem mirovinskog sustava sigurno nisu mirovine NOR-a“, poručuju nam iz HZMO-a uz dodatak kako u spomenutu kvotu pripadaju i djeca rođena u zbjegu El-Shatt. Ima i nekoliko djece boraca koji su 100% invalidi i oni zadržavaju obiteljsku mirovinu.
Borci su poželjni ženici, pokazuju to ove brojke, baš kao što će, sasvim izvjesno, postati i branitelji Domovinskog rata. Franjo Habulin nam pak objašnjava da supruga koja naslijedi boračku mirovinu u prosjeku prima 2.437 kuna. „Kada i ta supruga umre, mirovina prestaje. Nema priče o unucima, braći i sestrama. To je bedastoća, laž i obmana. Ma kakvi! Da se našalim, ti su ljudi u ozbiljnim godinama. Nisu perspektivci. U devedesetim godinama života su i ima ih sve manje i manje. Ide to sad progresivno, svaki dan.”
I ustaše i žandari primaju mirovine
Prema podacima HZMO-a iz listopada 2016. Hrvatska je isplaćivala više od 178.578 mirovina po posebnim propisima u koje, između ostalog, pripadaju umirovljene djelatne vojne osobe, pirotehničari, bivši tajni agenti, saborski zastupnici, akademici, rudari, radnici izloženi azbestu… Među njima je i 7.322 pripadnika JNA (prosjek mirovine 3.013 kuna), 3.568 bivših političkih zatvorenika (prosjek mirovine 3.573 kuna), 6.827 pripadnika HVO-a (prosjek mirovina 2.795 kuna), 72.001 hrvatski branitelj iz Domovinskog rata (prosjek mirovina 5.076 kuna) i 31.904 umirovljenika po općim propisima Zakona o pravima hrvatskih branitelja Domovinskog rata (prosjek mirovina 2.192 kuna).
U dostavljenim podacima pronalazimo i pripadnike takozvane Hrvatske domovinske vojske od 1941. do 1945. godine; njih 7.297 s prosječnom mirovinom od 2.276 kuna. „1993. godine su pripadnici vojski NDH proglašeni Hrvatskom domovinskom vojskom. U to spada domobranstvo NDH i režimska Ustaška vojnica te Oružnica NDH, to su bivši žandari”, objašnjava nam Habulin.
„Tada su im zakonskim izmjenama dodijeljene mirovine. Kada korisnik te mirovine umre, mirovina se prenosi na supružnika, ali u iznosu od 80% mirovine. Nemamo problem da su ti ljudi zbrinuti. Oni su realnost i država mora voditi brigu o svojim građanima. Da su zbrinuti kroz socijalnu skrb, mirovina se ne bi mogla prenijeti na supružnika. Nama je jedino neprihvatljivo da se oni zovu Hrvatska domovinska vojska, jer se nikada tako nikada nisu zvali. Sigurno ćemo tražiti da donesu izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju na način da ih se nazove pravim imenom. Nema razloga za lakiranje povijesti. Ona je bila takva kakva je bila”, borbeno najavljuje naš sugovornik.
Ideologija u borbi protiv brojki i činjenica
Takozvane ustaške mirovine više su puta tematizirane u hrvatskim medijima, no nitko ih od političara i građanskih inicijativa nije dovodio u pitanje. Za njihovo je pribavljanje bila potreban potvrda Hrvatskog državnog arhiva s kojom se je dokazivala pripadnost Poglavnikovom tjelesnom zdrugu, domobranima, ustašama ili oružnicima. Osim Arhiva, tražene potvrde su mogle izdavati i neke udruge čija je vjerodostojnost dovođena pod znak pitanja.
Hrvatska je, prema podacima iz listopada 2016. godine isplaćivala 23.617 mirovina na temelju sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu, na bilo kojoj strani i u bilo kojoj vojsci. Ukupnih korisnika mirovina je krajem prosinca bilo 1.233.375 pa se teško može reći da njihove mirovine ugrožavaju mirovinski sustav, kako se to ponekad tvrdi u javnosti. U pitanju je svjetonazorski rat na koji preživjeli partizani odgovaraju – nema predaje! „Borci Narodnooslobodilačke vojske neće odustati od svojih prava, jer smo upravo mi stvorili granice Republike Hrvatske“, zaključuje prvi među hrvatskim antifašistima Franjo Habulin.
/autor: Siniša Bogdanić, Deutsche Welle/
