Rafinirani bijeli šećer već godinama ima lošu reputaciju, zbog čega su se mnogi koji vode računa o svojem zdravlju okrenuli drugim, prirodnim vrstama naizgled zdravih sladila i zaslađivača poput meda, sirupa agave ili javora, no čini se da ni oni nisu najbolji izbor, javlja Hina.
A što je sa “zdravim” sladilima?
Pregled popularnih alternativnih sladila kao zamjene bijelom šećeru pokazao je nimalo ohrabrujuće rezultate: Sirup agave je znatno slađi od šećera, što znači da je pri zaslađivanju namirnica ili napitaka potrebna manja količina. Najbolje ga je koristiti u žitaricama, kod pirjanog voća i u konditorskim proizvodima. No ovaj zaslađivač primarno sadrži fruktozu ili voćni šećer koji može poremetiti rad metabolizma ako se konzumira u većim količinama. Usto se lijepi za zube i utječe na pojavu karijesa.
Javorov sirup je gusta tekućina zlatne do tamno-smeđe boje koja se koristi za zaslađivanje deserata, milk-shakeova, palačinki i belgijskih vafla. Iako je puno skuplji i ukusniji od običnoga bijelog šećera, njegov je glavni sastojak sukroza, kemijski identična konzumnom šećeru.
Spomenute sirupe koristile su drevne civilizacije širom svijeta (agave u Meksiku, datulje na Orijentu, javor u Kanadi). Sirupi su relativno kalorični, no znatno manje nego saharoza, a slično kao med.
Kokosov šećer, poznat i kao palmin šećer ili šećer kokosove palme, jedno je od najpopularnijih sladila u kulinarstvu. Manje je sladak od konzumnog šećera, a njegov okus podsjeća na karamel. I ova vrsta šećera sadrži veliku količinu sukroze, uz nešto fruktoze i glukoze (voćni i grožđani šećer). Jedna od njegovih prednosti je to što ne utječe na povećanje razine šećera u krvi ili glikemijski indeks, no nema dovoljno znanstvenih dokaza da se potkrijepe ove informacije.
Je li med puno bolji?
Med se primarno sastoji od fruktoze i glukoze. Njegov tekući sastav ne znači da sadrži manje kalorija od šećera. Zbog konzistencije se lijepi za zube i rezultira većim brojem karijesa na zubima od običnoga bijelog šećera. Upravo zbog raznovrsnog sastava tj. omjera glukoze i fruktoze, različite vrste meda imaju i različite glikemijske indekse (najmanji GI ima med bagrema, pa je i najpogodniji za dijabetičare). Iako je vrlo kaloričan (oko 300 kcal/100g) pa ga treba pažljivo konzumirati, med je nutritivno vrijedan jer sadrži bjelančevine, enzime, organske kiseline, minerale, vitamine i elemente u tragovima, a znamo i za brojna ljekovita svojstva meda i drugih pčelinjih proizvoda.
Fruktoza ili voćni šećer u prirodnom stanju nalazi se u voću, povrću i medu, ali ona koju kupujemo u trgovinama kao sladilo najčešće se dobila od saharoze. Fruktoza je jednako kalorična kao i saharoza, ali je dvostruko slađa. No bez obzira na prednosti, fruktoza se ne smatra najmudrijom zamjenom za šećer jer značajno opterećuje organizam pa posebno treba paziti kad ga konzumiraju djeca.
