Vijesti
Siromašni su sve siromašniji, a bogati su sve bogatiji
Sve više ljudi u svijetu se osjeća odbačenim. Posvuda stagnira realni dohodak, dok su plaće menadžera i velikih dioničara iz godine u godinu sve veće. Dok donja polovica ima zajedno manje od jedan posto svjetskog imetka, 89 posto svjetskog bogatstva se nalazi u rukama najbogatijih deset posto.
Socijalna nejednakost u svijetu sve je veća. Jedan posto stanovnika posjeduje više od polovice svjetskoga bogatstva, javlja Deutsche Welle.
Dan prije početka Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu, gdje se ponovo sastaju bogati i moćni, međunarodna organizacija za razvoj Oxfam upozorila je na sve veću socijalnu nejednakost u svijetu. Ona je puno dramatičnija nego što se dosad pretpostavljalo, piše u studiji „Ekonomija za 99 posto”. Samo osam najbogatijih ljudi, zaključuje se u studiji, raspolažu bogatstvom od 426 milijardi dolara, što je više od onoga što ima čitava siromašnija polovica svjetskog stanovništva, konkretnije 409 milijardi dolara. Jedan posto svjetskoga stanovništva koji je najbogatiji posjeduje 50,8 posto svjetskoga bogatstva – a time više od preostalih 99 posto zajedno.
„Ove godine radimo s novim podacima banke Credit Suisse, posebno iz Kine i Indije”, piše Nikolai Link iz Oxfama za Njemačku. „Ti podaci pokazuju da siromašniji imaju puno manje nego što se dosad pretpostavljalo. Da su aktualne brojke bile dostupne prošle godine, bilo bi devet milijardera – a ne njih 62 – koji posjeduju koliko i siromašnija polovica svjetskog stanovništva.”
Oxfam traži promjenu kursa u gospodarstvu
U središtu pozornosti izvještaja su uzroci nejednakosti i konkretni prijedlozi za stvaranje veće jednakosti. U uzroke, prema Oxfamu, pripadaju i mogućnosti bogatih ljudi i međunarodnih koncerna da sebi osiguraju privilegije na račun općeg dobra. „Oni koriste agresivne tehnike izbjegavanja plaćanja poreza, svoju dobit prebacuju u porezne oaze i tjeraju države u štetnu utrku za niskim poreznim stopama.”
Jörn Kalinski, vođa kampanje Oxfama za Njemačku, upozorava: „Sve više ljudi u svijetu se osjeća odbačenim. Posvuda stagnira realni dohodak, dok su plaće menadžera i velikih dioničara iz godine u godinu sve veće.”
U svom izvještaju Oxfam traži radikalnu promjenu kursa prema gospodarskom sustavu od kojeg može profitirati većina ljudi na svijetu. Ova organizacija traži i pravednu poreznu politiku, koja bi superbogate kao i međunarodne koncerne prisilila da daju svoj fer udio u financiranju obrazovanja, zdravstvenog sustava i socijalne sigurnosti.
Miješanje krušaka i jabuka?
Oxfamove brojke su svake godine sve dramatičnije – ali ima i onih koji ih kritiziraju. 2014. je u izvještaju te organizacije još pisalo da 85 najbogatijih ima isto koliko i siromašnija polovica svijeta – a sada toliko ima još samo osam ljudi. Oxfam se poziva na „Izvještaj o globalnom zdravlju” švicarske banke Credit Suisse. A u tom izvještaju piše da je 2016. nejednakost porasla: „Dok donja polovica ima zajedno manje od jedan posto svjetskog imetka, 89 posto svjetskog bogatstva se nalazi u rukama najbogatijih deset posto.”
Osim toga, analitičari Oxfama su se poslužili popisom bogatih koju objavljuje magazin Forbes i zbrajali brojke od prvog mjesta naniže dok nisu došli do broja koji po podacima Credit Suissea odgovara imetku siromašnije polovice svjetskog stanovništva. „Time Oxfam uspoređuje podatke koji se ne mogu uspoređivati”, kritizirale su tako prošle godine novine Süddeutsche Zeitung.
Tko je bogat, tko je siromašan?
Samo mali broj milijardera spreman je objaviti podatke o svojoj imovini. Zbog toga su svi podaci zapravo samo grube procjene. S druge strane, oni ipak pokazuju neke zanimljive trendove, na primjer, da se na popisu 100 najbogatijih svake godine pojavljuje sve više Kineza.
Kada Credit Suisse govori o „imetku”, on misli na vrijednost ušteđevine koja se dobije kada se odbiju svi dugovi. To, doduše, dovodi do čudnih rezultata: onaj tko je u Njemačkoj podigao kredit i kupio kuću, iz perspektive onoga tko pomaže siromašnim zemljama je svakako sve drugo samo ne siromašan. Ali, ako visina duga prelazi vrijednost kuće na tržištu nekretnina, takvi vlasnici kuća u računici Credit Suissea ne važe kao bogati, a u nekim studijama oni čak važe kao siromašni. Sporna je i granica od koje netko važi kao „bogat”. Za Njemački institut za gospodarska istraživanja, bogatstvo za bračne parove počinje kada se u poreznoj prijavi navede zajednički prihod od 150.000 eura. Za druge institute kao što je Institut za ekonomske i socijalne znanosti, bogat je već i onaj tko ima neto-primanja veća od 3.000 eura mjesečno.
Oxfam uzvraća da se, ako se iz računice i izuzmu ljudi poput prezaduženih njemačkih vlasnika nekretnina, mijenjaju samo brojke koje dolaze iza zareza. Ova organizacija smatra da nije važno je li riječ o osam, 80 ili 800 ljudi; važna je tendencija. A ona jasno pokazuje da globalna nejednakost raste. Pri tome mjera nejednakosti varira od zemlje do zemlje. U Njemačkoj, na primjer, 36 najbogatijih raspolaže svotom jednakom onoj koju ima siromašnija polovica Nijemaca.