Mnoga istraživanja pokazala su da ljudi s vrlo jakim društvenim vezama – obiteljskim i prijateljskim – žive duže. No računaju li se i prijatelji s Facebooka?
Studija sa Sveučilišta San Diego koja je obuhvatila 12 milijuna korisnika Facebooka, došla je do sljedećeg zaključka: to doista može biti točno ako pomoću te društvene mreže ostajete u kontaktu s prijateljima i članovima obitelji koji žive daleko. Drugim riječima, lajkovi potpunih stranaca se ne računaju.
Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu Proceedings of the National Academy of Science, no znanstvenici naglašavaju kako ipak još nije utvrđena kauzalnost. U eri kad sve više vremena provodimo družeći se s prijateljima online, a sve manje u stvarnom životu, po prvi puta je ustanovljeno što se to doista događa tijekom virtualnih druženja i zašto su ona važna.
‘Online interakcija čini se vrlo zdravom ako se događa umjereno i ako služi kao nadopuna stvarnom druženju’, rekao je jedan od autora studije William Hobbs. ‘Negativne posljedice nastupaju tek kad se previše vremena provodi online i kad nema dokaza da smo povezani s ljudima i na druge načina osim putem mreže.’
Profesor političkih znanosti na Sveučilištu San Diego, James Fowler, kaže kako postoje ozbiljni dokazi da balansiran odnos druženja online i onoga u stvarnom životu, znači i dulji životni vijek.
Znanstvenici su ustanovili da je prosječan korisnik Facebooka u 12 posto manjoj opasnosti od iznenadne smrti od onoga tko ne koristi tu društvenu mrežu. No, znanstvenici također napominju da to možda ima veze i s različitim socioekonomskim statusima korisnika i nekorisnika, a ne toliko s društvenom mrežom samom.
Među onima koji koriste Facebook, istraživači su u obzir uzeli broj prijatelja, fotografija i objavljenih postova kako bi vidjeli ima li takva online aktivnost veze s duljinom života.
Ustanovljeno je da osobe koje održavaju online vezu s većim brojem ljudi, doista žive dulje od onih čije su društvene interakcije rjeđe. To saznanje konzistentno je i s rezultatima istraživanja dugovječnosti i društvenog života u stvarnom svijetu. Također, čak je i umjereno korištenje društvenih mreža i održavanje online kontakata povezano sa smanjenim rizikom od smrtnosti. Osim toga, pokazalo se i da najdulje žive oni koji na Facebooku prihvaćaju najviše zahtjeva za prijateljstvom.
Čovjek kojeg doista ne treba uvjeravati da Facebook može spasiti život je Chris Thomas iz Pittsburgha. Kad je jednom prilikom pao iz svojih invalidskih kolica, uspio je nekako doći do svojeg mobitela i na Facebooku objaviti ponešto zbrkanu poruku iz koje se ipak dalo iščitati da je u nevolji. Odgovor je bio vrlo brz i brojni prijatelji koji su se tada nalazili u njegovoj blizini priskočili su mu upomoć. Čak i oni koji nisu taj čas bili blizu, nazvali su interesirajući se mogu li ikako pomoći. Zanimljivo je da su svoju pomoć ponudili i oni Facebook prijatelji koji Thomasa nisu poznavali osobno.
