Dvofazno spavanje: Možda se zbog ovoga budite noću?

Sve do 19. stoljeća ljudi su spavali dvokratno pa se možda i ne trebate brinuti ako se budite u snu. Možda se jednostavno držite biološkog sata prema kojem su ljudi tisućama godina obavljali svoje dnevne i noćne aktivnosti.

Naime, kada sunce zašlo odjenuli bi se za počinak, a onda bi se probudili usred noći i posvetili bi se nekim drugim aktivnostima: druženju sa susjedima, noćnom obroku, razgovoru, pušenju, molitvi ili bi pravili djecu. Nakon tih par probdjevenih sati bi ponovo usnuli pa bi im noć, zajedno s pauzom, trajala gotovo 12 sati. Znanstvenici su to nazvali dvofaznim snom.

Nagađanja o noćnoj aktivnosti je potvrdio nagrađivani povjesničar Roger Ekirch, profesor sa Sveučilišta u Virginiji. Analizirao je od privatnih pisama do književnih djela i sudskih spisa kako bi pronašao više od 500 referenci u kojima se spominje „prvi san“ i „drugi san“. Štoviše, pronašao je i savjete o tome što bi trebalo raditi kao i molitvenike s molitvama za moljenje između dviju faza sna.

Charles Dickens je u jednom do svojih djela 1840. godine napisao: „Znao je da će užas koji je započeo njegovim prvim snom biti prisutan i nakon što se probudi.“ I Cervantes je 1615. u Don Quijoteu napisao: „Don Quijote je slijedio svoju prirodu i bio je zadovoljan svojim prvim snom. Nije mogao tražiti ništa više. Što se tiče Sancha on nikada nije trebao drugi san. On je spavao sve do jutra.“

Ova je navika iščeznula pojavom ulične i sobne rasvjete, u vremenu kada je naglo narasla popularnost krčmi i ugostiteljskih objekata. Dva spavanja su tako proglašena gubljenjem vremena i taj običaj je potpuno zaboravljen početkom 20. stoljeća.