Najbolji starački dom na svijetu: Samo zabava

Mladi i stari mogu oplemeniti jedni drugima život. Pokazuje to primjer nizozemskog Humanitasa koji je nešto između staračkog i studentskog doma. U njemu se ne govori samo o bolestima i smrti. Jedni na početku, a drugi na kraju života, vesele se, piju pivo, razgovaraju o svemu i uživaju u zajedničkim trenucima.

Jordi Pronk je mladi nizozemski umjetnik, a na snimci je njegova “cimerica” Joke Kerdijk (86) s kojim rado vozi bicikl. Žive zajedno u Humanitasu, domu za stare i nemoćne u Deventeru.

Ova je ustanova poznata po tome da uz pomoć mladih čini ljepšim život starijih osoba. Naime, mladima nudi besplatan smještaj, a oni zauzvrat moraju jedan sat dnevno provoditi sa štićenicima doma.

“Želim da ovo bude najtopliji i najugodniji dom u Deventeru, a to ne možemo postići bez dodatnog osoblja”, kaže za SBS Gea Sijpkes, direktorica Humanitasa. Za to ustanova nema dovoljno novca pa su pronašli ovo originalno rješenje. “Studenti podižu atmosferu pa se u domu ne razgovara samo o bolestima, starost i smrti. Razgovara se o mladosti, zabavama, ljubavima…” dodaje direktorica.

Stalno pričaju o seksu

“Ono što je pomalo smiješno jest da ovdje živi puno starih žena koje ponekad vole očijukati s mladićima. Često mi, kada prolazim, zvižde, namiguju ili me tapšaju po dupetu. Sve jako vole to raditi. Puno razgovaraju o seksu. Možda mi je najomiljeniji, od mnogih razuzdanih razgovora, onaj koji sam čuo između dečka u dvadesetima i štićenika u devedesetim godinama života. Pričali su o seksu u troje koje je taj mladić nedavno imao”, opisuje svoj život u Humanitasu mladi Jordi i nastavlja: “Kod starijih vidim da zaista uživaju u malim stvarima. Mladi su toliko zaokupljeni budućnošću da ne primjećuju ljepotu parka kroz koji jurcaju na putu do posla ili škole.”

Joke van Beek (93) i Jurrien Mentink (22) (screenshot: SBS)

Kao u srednjoj školi

Drugi mladi stanovnik Humanitasa Jurrien Mentink kaže: “Pomislili biste da je dom za starije i sam star pa i prašnjav, ali zapravo liči na srednju školu. Svaki stol ima svoju kliku koja se okuplja oko njega. Za jednim su šmokljani, za drugim su ‘popularne djevojke’, a za trećim sjedi muška ekipa zaluđena nogometom. Postoji i grupa ‘nesvrstanih’.”

Za Jurriena život u Humanitasu nije samo dobrotvoran rad ili način da dođe do besplatnog stana. Tu je iskusio i što znači gubitak drage osobe. “Imao sam susjedu koja je navršila 105 godina. Na samom kraju dala mi je ruku i poželjela dobar život. Rekla mi je da ga iskoristim. Osjetila je da je došao trenutak za oproštaj. Nekoliko dana kasnije je preminula. To me se dojmilo, jer nisam znao da život može završiti na takav način. Lijepo je kada im možete pomoći da nađu konačan trenutak sreće.”

Jordi Pronk, najbolji “komad” u Humanitasu  (screenshot: SBS)