Prije 40 godina Pčelica Maja je po prvi put poletjela i na TV ekranima u europskim domovima. I leti još i dan-danas. I to u tri dimenzije, piše Deutsche Welle.
„U nekoj zemlji tko zna gdje, u neko vrijeme tko zna kad…“ pjevušio je krajem sedamdesetih Miro Ungar u jugo-inačici svjetski popularne priče o „drskoj, hitroj, bistroj“ pčelici Maji i njezinom lijenom (trutu) i prijatelju Pavi, skakavcu Flipu i ostalim pripadnicima livadne menažerije.
Made in Japan
Maja je na europske ekrane stigla točno prije 40 godina. I to u zemlju svog porijekla gdje je i nastala kao literarni lik 1912. iz pera njemačkog spisatelja Waldemara Bonselsa. Put na TV ekrane išao je preko Japana gdje su u to vrijeme europske produkcijske kuće svoje ideje provodile u djelo. Tako i drugi program njemačkog javnog servisa ZDF koji je premijerno Maju pustio u eter 9. rujna 1976. Nakon toga se priča o Maji ubrzo proširila kontinentom. Možda i zbog činjenice da su priče o Maji radilici moralno i obrazovno odgovarale vremenu, iako s originalom s početka 20. stoljeća nisu imale gotovo ničeg zajedničkog.
Pčela rado umire za svog suborca
Priče o Maji su istodobno bile i smišljeno zapakirana nastava biologije. U svakom nastavku Maja na svojim (više manje ilegalnim) izletima iz košnice upoznaje ponekog zanimljivog žitelja srednjoeuropskih livada. Balegari, skakavci, puževi ćaskaju iz epizode u epizodu sa znatiželjnom Majom. Mnogim današnjim roditeljima bi, međutim, vjerojatno pala kosa s glave zbog surovih prizora u kojima nemali broj Majinih sugovornika biva usred razgovora pojeden od prirodnih neprijatelja. No priroda je surova. Ne tako surova kao Prvi svjetski rat u kojem su priče o Maji ratnicima u rovovima podizale moral. Jer pčela je u očima autora Bonsela bila idealno ratničko biće, spremno žrtvovati se za svoje suborce.
screenshot: Pčelica Maja
Hipster Maja
Naravno da u ZDF-ovoj inačici Pčelice Maje nije bilo mjesta „hrabroj vojničkoj smrti“. Tadašnji urednik Josef Göhlen je nakon uspjeha, također u japanskim animatorskim manufakturama producirane, serije crtića o Vikingu Vikiju (popularnoj seriji u tadašnjoj Jugoslaviji) odlučio posegnuti za materijalom o znatiželjnoj pčeli. Pun pogodak i kod mlađe i kod starije publike. I dok su roditelji bili oduševljeni prirodom i bukoličkim krajobrazima, djeca su se u potpunosti uživljavala u neposlušni karakter istraživačice Maje.
Pritom ne smeta ni, za današnje prilike poprilično gruba i nezgrapna animacija. No 2013. se prešlo na digitalnu produkciju, a i Maja je, što je izazvalo buru kritika, izgubila koju kilu. Ideali ljepote se mijenjaju, a valjda se odgovornima iz ZDF-a ne bi svidjelo da ih pokoji roditelj okrivi za pregojazno dijete. No, usprkos modernizaciji (Pčelica Maja već tri godine uveseljava i u 3D formatu), ZDF sljedeće godine planira repriziranje starih originalnih epizoda. Za istinske fanove koji su odrastali uz nestašnu radilicu ionako vrijedi samo televizijski original.
/autor: N. Kreizer, Deutsche Welle/
