U posljednjih 50-ak godina realna prosječna neto plaća hrvatskih građana, izražena u cijenama iz 2015., imala je najveću kupovnu moć 1978. godine. Apstraktna i nerazumljiva rasprava o stagnaciji BDP-a očigledno ima izrazito opipljive posljedice na džep prosječnog radnika, piše dr. Josip Tica za Banka.hr.
Ovaj profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu tako navodi da službeni podaci pokazuju kako je 1978. godine prosječni čisti osobni dohodak iznosio 5.437 tadašnjih novih dinara, odnosno 543.700 starih dinara (1965. godine su uklonjene dvije nule s novčanica, ali su u praksi još dugo nakon toga svi čitali nepostojeće nule).
Te daleke 1978. godine, sa prosječnim čistim osobnim dohotkom od 5.437 dinara moglo se kupiti proizvoda i usluga koji bi po današnjim cijenama koštali 7.271 kunu. Imamo li na umu kako je prema Državnom zavodu za statistiku prosječna mjesečna neto plaća u 2015. iznosila 5.710 kuna, iz računice proizlazi kako je kupovna moć plaća od 1978. do danas pala za 1.460 kuna mjereno današnjim cijenama. Iskazano u postocima, kupovna moć prosječne neto plaće u 2015. godini bila je 27% niža od prosječne neto plaće iz 1978. godine.
Do 1978. godine paralelno s općim razvojem gospodarstva i društva rasle su i plaće, nakon početka krize u osamdesetim godinama, kupovna moć prosječnih plaća je padala sve do stabilizacijskog programa iz 1993. godine kada ponovno počinje rast. Međutim, do početka gospodarske krize iz 2008. godine kupovna moć prosječnih plaća se nije uspjela vratiti na predtranzicijske razine, a nakon 2008. plaće su nominalno rasle, ali je njihova kupovna moć padala, navodi Tica u opširnoj analizi koju možete pročitati ovdje.
