Ako se nalazite u situaciji u kojoj skrbite o (najčešće) starijim članovima vaše obitelji, a koji su pak kilometrima udaljeni od vas, rutina vam je dobro poznata. Produžene vikende i praznike provodite obilazeći vaše voljene, uvijek iznova strahujući prije negoli otvorite ulazna vrata. Iako povlači za sobom podosta brige, ali i osjećaja krivnje, neformalna skrb o starijim i nemoćnim članovima obitelji koji nisu u našoj blizini, prilično je učestala pojava.
Stručnjaci tima jednog od vodećih internetskih portala Caring.com o pružanju neformalne skrbi nama bliskim osobama donose nekoliko savjeta kako se lakše nositi s problemom ovakvog tipa skrbi.
1. Osjećaj emocionalne povezanosti
Ponekad telefonski razgovori ili posjete obilježene liječničkim pregledima i kućanskim poslovima bitno skraćuju vrijeme za kvalitetno druženje. Ipak, kad se uvjerite da su osnovne, praktične potrebe vašeg dolaska i brige zadovoljeni, u svakoj posjeti odvojite barem nekoliko minuta za opušteni razgovor. Nakon što preispitate ono što je neodgodivo i vezano uz samu skrb, podijelite nešto osobno, nešto što se tiče vašeg privatnog života. To ne moraju biti nužno velike stvari, pustite razgovor da ide svojim prirodnim tijekom. Slušajte i, ono što je iznimno važno – pitajte. Zatražite poneki savjet, primjerice o cipelama koje ćete obući prigodom prijateljeva vjenčanja ili pak o tome treba li vam novi automobil. Nastojte da se vaši voljeni i dalje osjećaju dijelom vašeg života.
Telefonske razgovore pokušajte održavati barem jednom do dva puta tjedno, najbolje u unaprijed dogovoreno vrijeme, kada ste minimalno opterećeni vlastitim brigama te kada ćete se i vi i osoba o kojoj skrbite tim pozivima radovati.
2. Osjećaj isključenosti
Ako skrbite za osobu koja boluje od umjerenog ili težeg oblika demencije, možda ste se ponekad osjećali loše jer vam se činilo da vaše posjete samo pogoršavaju stanje. Osoba za koju se brinete i kojoj želite pomoći više vas ne prepoznaje ili pak opetovano izražava nejasnu želju o „odlasku kući“. U takvim situacijama trebate se podsjetiti da ipak niste došli samo u posjetu, već da ste tamo kako biste se uvjerili da su majka ili otac zbrinuti na najbolji mogući način. (Skrb o dementnoj osobi ukazuje na veću vjerojatnost da je ta osoba smještena u nekoj od ustanova za starije i nemoćne.) Raspitajte se o vašim voljenima kod osoblja ustanove ali i drugih štićenika, koji će vam iz svoje svakodnevne međusobne interakcije moći prenijeti dragocjene informacije. Osjećaj isključenosti može biti bolan, no upamtite da ste i dalje potrebni.
3. Osiguranje imovine
Povjerenje je veliki problem u skrbi na daljinu. Ako u blizini vaših voljenih ne postoji osoba od povjerenja poput bliskog obiteljskog prijatelja ili člana rodbine, tada je briga još veća. U takvoj situaciji najbolje je na vrijeme zatražiti pomoć stručnjaka. Obratite se odvjetniku koji će vas i vašu obitelj najbolje uputiti kako zaštititi imovinu.
4. Planiranje
Skrb na daljinu podrazumijeva usađeni strah od „telefonskog poziva“. Sve moguće hitne situacije, jasno, nemoguće je predvidjeti, no pokušajte izdvojiti one najvjerojatnije te napravite plan „što ako…“, primjerice, u slučaju pada, pogoršanja bolesti ili pak odbijanja selidbe kada je ona prijeko potrebna. Ako ste nesigurni u sebe, povežite se s osobama koje imaju više iskustva u skrbi. Danas je svakako najdostupniji i najpraktičniji način putem interneta, no ukoliko imate blizini dom za starije i nemoćne, posjetite ga i posavjetujte se sa stručnim osobljem.
Skrb o osobi koja nije u vašoj blizini donosi brojne izazove na svakodnevnoj razini, a nerijetko i situacije za koje rješenja jednostavno nema. No to je jednostavno – život, a zadovoljstvo i mir dolaze sa spoznajom da činimo ono najbolje što možemo.
