Bezglutenska prehrana: Hir ili potreba?

U novije vrijeme sve više se govori o štetnosti glutena, i to ne samo za oboljele od celijakije, kod koje je povezanost s unosom glutena potvrđena i dobro poznata, već i za ostatak populacije. Od izvora koji putem popularnih medija propagiraju bezglutensku prehranu kao poželjnu za opću populaciju, često se mogu čuti argumentacije da se gluten, gledano povijesno, relativno nedavno pojavio u ljudskoj prehranu, te da se količina glutena kojeg unosimo hranom u moderna vremena značajno povećala korištenjem novih sorti pšenice i procesiranih prehrambenih proizvoda. Pritom se o glutenu govori kao o glavnom krivcu za nastanak različitih bolesti suvremenog čovjeka.

Sve je veći broj ljudi koji samoinicijativno prelazi na bezglutensku prehranu, širi se i ponuda proizvoda koji se deklariraju kao proizvodi „bez glutena“. No, koliko je ovakav stav rezultat popularnog trenda, a u kojoj je mjeri utemeljen na znanstvenim dokazima? Odgovor na ovo pitanje donosi znanstveno-liječnički tim portala Dokazi u medicini.

Gluten i celiakija

Gluten je glavni protein kojeg nalazimo u zrnu pšenice, ječma, raži i drugih žitarica, koji tijestu pripremljenom od brašna ovih žitarica daje ljepljivu strukturu. Radi se zapravo o smjesi dvaju proteina: glutenina i teže probavljivog gliadina.

Napoznatija bolest povezana s unosom glutena je celijakija ili glutenska enteropatija, autoimuna bolest koja pogađa 1%, a po nekim izvorima i do 3% ljudi. Konzumacija glutena kod osoba s celijakijom pokreće neželjenu imunološku reakciju tijela te dovodi do upale i oštećenja sluznice tankog crijeva. Neprepoznata i neliječena bolest može biti uzrok vrlo ozbiljnih zdravstvenih problema, a jedina metoda liječenja je doživotno izbjegavanje i najmanjih količina glutena u prehrani. Ukoliko postoji sumnja na celijakiju provode se krvni testovi, no konačna dijagnoza se postavlja nakon analize tkiva dobivenog biopsijom crijevne sluznice.

Pšenica i alergija

Druga skupina ljudi koji trebaju izbjegavati pšenične proizvode su ljudi koji imaju alergiju na pšenicu, koja se manifestira sličnim simptomima kao i druge prehrambene alergije.

Osim celijakije i alergije na pšenicu, u stručnoj se literaturi u novije vrijeme govori i o ‘necelijakičnoj preosljetljivosti na gluten’ ili ‘nepodnošenju pšenice’. O ‘preosjetljivosti na gluten’ govori se kod osoba kod kojih je isključena celijakija i alergija na pšenicu, a uočena je povezanost crijevnih (proljev, bol u trbuhu, nadustost) ili izvancrijevnih simptoma (npr. fibromialgija, depresija) s konzumacijom pšeničnih proizvoda.

U stručnim krugovima ne postoji suglasnost postoji li zaista ovakav poremećaj, tj. uzrokuje li ga gluten, fermentabilni ugljikohidrati (tzv. FODMAP skupina spojeva) ili neka druga proteinska komponenta pšeničnog zrna. Također, zbog nejasnih dijagnostičkih kriterija, nije moguće procijeniti njegovu učestalost; premapreglednom radu objavljenom u travnju ove godine mogao bi se javljati kod 0,6% do 6% ljudi. Slabo poznavanje ovog poremećaja te izostanak jasnih kriterija za njegovo dijagnosticiranje, vjerojatno je doprinijelo tomu da ga ljudi često samodijagnosticiraju te se stječe dojam da se radi o vrlo raširenom problemu.

Zaključak

Bezglutenska prehrana je nužna za ljude s celijakijom i alergijom na pšenicu, a moguće i da je poželjna za dio populacije s necelijakičnom osjetljivosti na gluten. Gluten nije neophodna komponenta ljudske prehrane te je moguće osmisliti balansiranu prehranu i bez glutena, a koja zadovoljava sve potrebe organizma za hranjivim sastojcima. Trenutno međutim ne postoje znanstveni dokazi da je takva prehrana za opću populaciju zdravija od uobičajene.