Mozaik

Na današnji dan umro je Tito: Za jedne anđeo, za druge satrap

Da liječnici nisu zakasnili sa amputacijom, špekuliralo se, mogao je poživjeti i dulje. S njegovom smrću, složit će se mnogi, počela je umirati i država koju je vodio. U jednom trenutku, život u zemlji s više od 20 milijuna stanovnika je stao.

Objavljeno

|

Za jedne najveći sin naših naroda, prosvjetitelj i arhitekt općeg prosperiteta, za druge zločinac i komunistički krvnik – Zagorac Josip Broz Tito preminuo je na današnji dan 1980. godine, samo tri dana prije svog 88. rođendana.

Malo je koga ova vijest iznenadila, jer drug Tito se već duže vrijeme liječio u Ljubljani, a narod je još ranije obaviješten da mu je amputirana noga. Da liječnici nisu zakasnili sa amputacijom, špekuliralo se, mogao je poživjeti i dulje. S njegovom smrću, složit će se mnogi, počela je umirati i država koju je vodio.

“Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: Umro je drug Tito”, pročitao je Miroslav Lilić na Televiziji Zagreb. “Dana 4. maja 1980. u 15.05 u Ljubljani prestalo je da kuca veliko srce predsjednika naše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i predsjednika Saveza komunista Jugoslavije, maršala Jugoslavije i vrhovnog komandanta oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita”, pisalo je u proglasu.

U jednom trenutku, život u zemlji s više od 20 milijuna stanovnika je stao – uključujući i splitski nogometni dvoboj Hajduka i Crvene Zvezde. Svijet je obišla snimka nogometaša koji plaču, a na tribinama se orilo “Druže Tito, mi ti se kunemo”.

Sutradan je iz Ljubljane posljednji put krenuo Plavi vlak u kojem je  tvrdilo se, tijelo Josipa Broza Tita. Duž trase kojom je vozio do Beograda okupljalo se mnoštvo ljudi koji su gledali Titovo posljednje putovanje i odali mu počast.

Tito je pokopan 8. svibnja u Beogradu u Kući cvijeća, a na sprovodu je bilo 700 tisuća ljudi. Na sprovod je došlo 209 izaslanstava iz 127 zemalja svijeta, a među njima su bila i četiri kralja, pet prinčeva, šest predsjednika parlamenta, 31 državni predsjednik, 22 premijera i 47 ministara.

Oni koji ga i danas vole navedene će brojke koristiti kao ilustraciju Titove veličine. Njihov je sentiment pojačan nepravdama i siromaštvom koje danas doživljavaju i romantičnim sjećanjima na vrijeme kada je solidarnost bila jedna od temeljnih ljudskih vrijednosti. Oni kojima je danas bolje, beskompromisno će Josipa Broza nazivati satrapom, gušiteljem slobodne riječi i misli koji je despotskom rukom vodio državu koja od samog početka nije imala šanse.

 

Od čega je umro Tito?

Knjiga “Bilo je časno živjeti s Titom”

Umjesto Titu, klanjali se pijesku?

Ni sahrana Josipa Broza Tita 8. svibnja 1980. godine nije prošla bez podvale Službe državne bezbednosti (SDB), pisale su Večernje novosti u listopadu 2014. godine. Ovaj događaj bio je veliki ispit za jugoslavenske tajne službe, jer je trebalo osiguravati šest stotina uvaženih gostiju iz cijelog svijeta. Dr. Obren Đorđević, koji je četiri desetljeća proveo kao profesionalac u službama sigurnosti i kao načelnik SDB Srbije, tvrdi da u lijesu koji je bio izložen u Saveznoj skupštini nije bilo Titovo tijelo već – obični pijesak!

„Kada je Josip Broz umro, pojedini članovi Predsjedništva SFRJ, prije svega Stevan Doronjski i Stane Dolanc, željeli su ga balzamirati i staviti u mauzolej, kakav ima Lenjin na Crvenom trgu. Titovo tijelo, međutim, bilo je puno raznih lijekova i medikamenata, pa se počelo prerano raspadati i oko sebe širiti neugodan miris. Iz medicinskih i higijenskih razloga, prije svega, Dolanc, Mikulić i Doronjski odlučili su da se sahrana izvrši bez Titovog tijela. U lijesu koji je bio izložen u Saveznoj skupštini, nalazio se pijesak“, ispričao je Đorđević.

On objašnjava i da ima ljudi koji tvrde da je sahrana tako izvedena, jer je tadašnji šef SDB SSUP Mitja Krajger strahovao od moguće diverzije emigracije. Tvrdi se da je iza svega stajao ministar policije Stane Dolanc, samo zato jer se spremao naslijediti Tita. O tome nitko ništa nije znao, osim Stevana Doronjskog, Staneta Dolanca i ljudi iz Titovog najužeg osiguranja, javljaju Večernje novosti. Bila je to zadnja Titova prijevara.

Exit mobile version