Povratak vojnog roka: Treba li nam regrutacija ili depilacija?

U posljednje su vrijeme u Hrvatskoj aktualizirane priče o uvođenju obaveznog roka za sve mladiće. I to sve unatoč činjenici da je ulaskom Hrvatske u Sjevernoatlantski savez zaključeno kako za tim više nema potrebe pa su vojarne raspuštene, a država pošteđena velikog troška.

Organizirane su i brojne internetske peticije, među kojima je i ona na Facebooku koja želi skupiti 50.000 potpisa za vraćanje obavezne vojne obuke, a za koju je interes pokazalo već 20.000 ljudi. Dok jedni ismijavaju tu ideju, drugi je podržavaju. Kažu, vojska od dječaka čini muškarce i pri tom zanemaruju činjenicu da su se vremena promijenila i da su pred današnje muškarce stavljeni drugačiji izazovi od onih prije 30 ili 40 godina.

Iako je malo vjerojatno da će ove inicijative uroditi plodom, a i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je zaboravila da je tijekom predizborne kampanje zazivala vojni rok, mnogi na vojsku gledaju kao na nešto bitno u životu svakog muškarca.

Zato smo pitali vas, naše čitatelje, po čemu pamtite obavezno služenje vojnog roka. Vjerujemo da je vaše mišljenje temeljeno na iskustvu puno relevantnije od internetskih prepirki golobradih mladića koji o vojsci razglabaju na temelju priča očeva i djedova. Evo što ste nam rekli.

Mladen

Za bolje sutra ovoj djeci i mladeži treba oformiti nova poduzeća, škole, da djeca mogu stjecati nova znanja po pitanju poslovanja i menadžmenta. Što ce nama vojska? To su samo veći troškovi, a zašto? Ne vidim svrhu. Sumnjam da uvođenjem vojnog roka možemo zaustaviti trend odlaska mladih ili unaprijediti svijest.

Dragan

Da bi se izašlo iz ove situacije kad imamo veliki broj mladih nezaposleno valjalo bi da prođu životnu školu u 19. godini, a to je vojska. Može se dosta naučiti, steći navika upoznati drugova i prijatelja. Ja sam služio u Sarajevu pa u Titogradu od ’82. do ’83.

Milan

To bi bilo dobro za mlade da se nečemu nauče. Vojni rok se treba služiti. To je ispit zrelosti. Vojni rok sam služio u JNA; obuka u Travniku, prekomanda u Bihać. Zbog složenosti poslova obišao sam Hrvatsku uzduž i poprijeko. Prvo na pregledu municije, potom prikupljanje neispravne municije, a zatim uništavanje neispravne u Skradniku kod Ogulina.

foto: Zastava film

Damir

Vojsku pamtim po traumi koju sam doživio. Deset godina poslije nje nisam nosio ništa zeleno. I po tuđoj organizaciji mojeg vremena i izgubljenih godinu dana života za koje sam i sam bio pripremljen od vrtića. Pamtim ju i po ispiranja mozga s cajkama. Ne ponovilo se nikome.

Mensur

U dobra stara vremena muškarci su išli na regrutaciju, a sada idu na depilaciju. Vojska je od nas pravila muškarce sposobne za život i preživljavanje. Današnji mladići nisu sposobni braniti državu. A i kako će biti bez obuke?

Leon

Ovo oko obaveznog vojnog roka je samo prodavanje magle, jer ova se vlast plaši naoružanog naroda. Naoružani je narod srušio prošlu državu, a kako ne bi i ovu bananu.

Josip

U vojsci se samo nauči na samostalnost – odvojenost od roditelja i prijatelja. Vojna obuka ničemu ne služi, jer se sve brzo zaboravi

Emil

Služio sam u Makedoniji 1400 km daleko od rodnog kraja. Nije bilo droge krađe i ubijanja. Bio sam zdravo tkivo društva, a sad im mame donose ručak u kasarne. Bez vojnika nema zrelog muškarca.

Nedeljko

U vojsku sam otišao mršav s 18 godina. Služio sam u Kraljevu. Vratio sam se kući kao momčina, popravio kilažu, razbacan kako kažu. Sa stečenim radnim i fizičkim navikama. Nikad poslije toga nisam urednije živio. Vratio bih služenje vojnog roka zbog današnjih dječaka. Bili bi sigurno i mentalno i fizički uzdignutiji. Smatram to vrlo korisnim za njih.

Silvijano

Od ’65. do ’67. bio sam na našem najlipšem otoku Korčuli. To su u mom životu najljepši dani. Sa mom je bilo puno divnih ljudi. Jedan od njih je i gospar Đelo Jusić. Drugi koje nisam spomenuo neka mi oproste.

Rasim

Bio sam u mornarici u Splitu. Bila je to prava vojska, životna škola, drugarstvo iznad svega. Postojala je disciplina, ne samo za nas obične vojnike, već i za starješine. Svi smo bili uniformirane, a ne kao što je kasnije bilo; jedni u tenisicama, drugi u cipelama, treću u klompama.

Mile

Ma koja vojska. Države u okruženju, a i naša, nemaju za kifle a ne za pušku i opremu.I ovako gule narod do besvijesti, a sa obaveznim vojnim rokom bila bi opća otimačina.