Iako smo našim istraživanjem utvrdili da hrvatske svekrve ne mrze snahe, već da žele samo malo više poštovanja, loših primjera odnosa svekrvi i snaha je i dalje puno. Dok će većina svekrva reći kako je taj odnos loš upravo zbog snaha, snahe odgovaraju da jednostavno ne mogu živjeti sa “aždajama”, “posesivnim mamicama” i “ludim babama”.
Koliko je ovaj problem prisutan govori i činjenica da se je tema na portalu Forum.hr u kojoj snahe prepričavaju neugodna iskustva sa svekrvama protegnula na više od 600 stranica. Mi vam prenosimo nekoliko priča snaha koje odviše ne ljube svoje svrkrve. Pročitajte zašto.
Ulazi u našu sobu bez kucanja
Moja je svekrva u početku našeg braka, kad bismo došli k njoj i prespavali, oprala sinu donji veš i onda ga mrtva-hladna unijela bez kucanja u našu sobu. Kad je to napravila drugi put, moj je dragi poludio, otišao u dućan, kupio novu bravu s ključem i striktno joj rekao da ne trebamo i ne želimo njenu pomoć u tom smislu. Nije odmah shvatila, ali kad je naletjela na zaključana vrata, onda joj je pomalo kapnulo.
Uvrijedila je moju vanbračnu kći
Mene moja svekrva nije izravno uvrijedila, ali neizravno je. Dirnula je u moju vanbračnu kći. Na početku kad je vidjela da će me njezin sin oženiti bila je slađa od meda. Pošto smo živjeli kod njih, moja kći je više vremena provodila sa svekrvom nego sa rođenom bakom i strašno ju je zavoljela. Međutim, kad smo se odselili, više nije ni pitala za moje starije dijete. Suprug joj je dovodio našeg sina. To je bilo grozno zato što smo morali skrivati gdje idu, jer bi kći plakala. Neko vrijeme je tako išlo sve dok mužu nije došlo „iz guzice u glavu“ da to nije fer te da ako im ne treba ona, ne treba im ni unuk. Sad oni dolaze kod nas, uvijek pitaju za oboje. Znam da je to farsa, jer su željni unuka,ali moja kći barem nije isključena. Toliko koliko ih vidim, mogu pretrpjeti da budem fina i kulturna, Ne kažem im sve u facu. Nadam se samo da me nikada neće izazvati da im kažem, jer to neće biti lijep prizor.
Povjerljivo!
Imate slično iskustvo? Kakva je bila vaša svekrva? Kako ste riješili probleme sa snahom? Potpuno anonimno podijeliti svoju priču s nama i drugim čitateljima putem naše povjerljive pošte (klikni ovdje).
Stalno nam prijeti da će nas izbaciti
Živim sa svojom svekrvom u istom dvorištu. Riječ je o njenom dvorištu, gdje je sve njeno, osim naše kuće koju smo sami napravili, ali na njenoj zemlji. Šogor i šogorica pak žive u njenoj kući, doduše imaju odvojen ulaz ali su u njenoj kući. Što ona nama radi? Pa, ako joj se svaki dan ne dođemo nakloniti misli da ju mrzimo i želimo vidjeti mrtvu. Za nju smo nas dvije snahe gore od kuge i kolere, jer ne mlatimo s metlom po njenom dvorištu po cijele dane i ne okopavamo njene ružice.
Djecu šopa hranom kao purice pa otprilike od 10 puta 8 puta bacim pola ručka, jer ih ona uspije našopati prije nego što ja stignem ugrijat jelo. Spremim malu za vrtić, a ona joj promjeni frizuru ili makar kapu ili cipele. Mužu i šogoru stalno drobi protiv mene i šogorice, a onda kad joj ova dvojica odbruse “odriče ih se u novinama” i prijeti da će nas sve izbaciti iz njenog dvorišta van. Svaki dan naglašava da je to njeno.
Unaprijed znam da je to izgubljena bitka. Pokušavala sam s njom razgovarati, kažem joj da ju ne mrzim i da ne branim da djeca idu k njoj, ali da mi smeta kada ih ona hrani, a ja bacam ručak. Zato, pogotovo sad kad čekamo još jednu bebu, nastojim je što više ignorirati, okrenuti leđa i živjeti svoj život.
Dok nas nije bilo doma, oprala je moj veš i počistila kuću
Neki dan smo dragi i ja otišli na put 2 dana, a svekrvi i svekru su došli neki gosti pa im je bila gužva za spavanje u stanu. Dali smo im ključ od našeg stana. Uglavnom, sinoć mi dolazimo doma, a rublje na sušilu! Ja sam, blago rečeno, pobjesnjela, jer mi je gadljiva sama pomisao da je ona kopala po mom prljavom vešu. Zalijevala je moje biljke, koje se zalijevaju jednom u 10 dana, Svekar kaže da dolijevao tekućinu u odvode da nam ih malo odčepi, a nisu bili začepljeni uopće. Dnevni boravak je bio usisan, suđe spremljeno po njenom rasporedu, smeće iznešeno, iako nije bilo puno i nije nas bilo samo jednu noć. Jednostavno joj moram nešto reći i prigovoriti, a ne znam kako da to bude na lijep način.
Nije zadovoljna mojim porijeklom, ni time što sam rodila curicu
Kada sam doselila, trudna, zbunjena, puna hormona, ismijavala je moj način prehrane. Ja jedem nemasno, zdravo, ona masno, teško, ali to nije važno. Nalaktila bi se prema meni preko stola i cerekala se kao kuja kako ja to mogu jesti. Zvuči banalno, ali mene onakvu je ubijalo u pojam. Nije propuštala priliku da me podjebe kako sam ja “sa istoka”, kako je kod njih sve drugačije, kulturnije, civiliziranije…
Pokušala je s mojim roditeljima spletkariti protiv mene i dragog. Pokušavala ih je nagovoriti da nas natjeraju na vjenčanje i slično. Naravno, moji su je odjebali po kratkom postupku uz objašnjenje da smo mi odrasli ljudi, a oni se ne bave takvim stvarima.
Uporno me, ako uspije pred što više ljudi, pokušava podjebavati zbog mog odgoja djeteta. Njoj smeta što ja imam svoj stav, a nju niti pitam niti slušam njena mišljenja. Po njoj bih ja trebala dijete od 4 godine ostaviti samo da se igra na ulici i trača s babama. Otkako je bila saznala da nosim curicu, svaki put kad me je vidjela, a to je bilo svakodnevno, nije propuštala reći kako joj to nije pravo, kako ona hoće da bude muško i da se iskreno nada da je ginekolog pogriješio. Nakon što sam rodila i definitivno je utvrđeno da ginekolog nije pogriješio, izjavila je: „Ah, dobro, što sad, drugi put će valjda biti muško.“ Rekla sam joj da drugog puta neće biti.
I da nema ničeg drugog, ovo zadnje je za mene dovoljno da je doživotno smatram ljudskim smećem, nečim što nije vrijedno ni riječi ni pogleda, nema toga što to može popraviti ili promijeniti. I sigurna sam da ću maloj jednog dana, kada bude dovoljno velika, reći što je njena baka mislila. Ne iz zlobe i pakosti, nego zato što smatram da svatko treba stajati iza svojih riječi. A ove su bile stvarno posebne.
