Uštede energije pomicanjem naših satova sa “zimskog” na “ljetno” vrijeme se jedva mogu mjeriti. Jedini razlog za te promjene jest da to se čini diljem Europe. Makar i besmisleno, to se veoma teško može promijeniti, piše Deutsche Welle.
Glavni razlog za uvođenje “ljetnog” vremena je ušteda energije. To je bio argument gorljivog zagovornika pomicanja satova Benjamina Franklina još 1784. i to je bio razlog da su carska Njemačka i Austrougarska uvele ljetno računanje vremena usred Prvog svjetskog rata 1916. godine, kad se trebalo štedjeti svaki grumen ugljena i kap petroleja.
U stvarnosti, znamo da pomicanje satova nije pomoglo Njemačkoj u ratu, baš kao niti drugim zemljama koje su u to doba posegnule za tim već očajničkim potezom. Već ionako tanki argument za pomicanje satova, dakle ušteda energije, brzo se topi pred činjenicom da onda ljudi u proljeće i ljeto ranije pale grijanje i definitivno pada u vodu zbog sve više klima-uređaja koji bruje u Europi ljeti do dugo u noć. Sve u svemu, ušteda energije praktično nije mjerljiva i to nije mišljenje samo mrzovoljnih građana, nego i Ureda za procjenu posljedica tehničkih promjena njemačkog Bundestaga u njegovom najnovijem izvješću.
Loše, opasno i nezdravo
Negativnih posljedica ove promjene vremena zato ima čitav niz. U prometu, od 1980. kad je u Njemačkoj opet uvedeno “ljetno vrijeme” su se uglavnom već svi naučili ograničiti posljedice koliko je to moguće – jer ove nedjelje će vlakovi ili avioni iz prethodnog dana “kasniti” sat vremena, a na jesen će dolaziti jedan sat prerano. Ali ostaje pitanje: kome treba taj kaos u sektoru prometa, špedicije i logistike makar i trajao obično tek pola dana?
Povrh toga, postoje sektori gdje je to povezano sa dodatnim komplikacijama. Osobito u poljoprivredi to stvara probleme, jer ne samo da životinje ne razumiju što to izvode ti dvonošci, nego i biljke u rasadnicima imaju svoj ritam koji nema veze s našim računanjem vremena.
A taj ritam imaju i ljudi: liječnici praktično svake godine podsjećaju kako ima osoba koje su osobito osjetljive na promjene ritma njihovog sna. Makar se ove godine ovo pomicanje sata poklopilo s Uskršnjim praznicima, ostaje činjenica kako se, po saznanjima zdravstvenog osiguravatelja DAK u tri dana nakon pomicanja sata na “ljetno vrijeme” čak 15% više zaposlenih javlja na bolovanje. Razloga ima i to dobrih: osiguravatelj je u analizi proteklih 10 godina utvrdio kako se u nekoliko dana nakon pomicanja sata dešava čak 20% srčanih infarkta više nego u drugim danima.
Čak i ako vas ne “strefi” infarkt, ostaje medicinska činjenica kako su ljudi koji su morali naglo promijeniti svoj životni ritam, redovito razdražljivi i neoprezni. Neposredna posljedica te činjenice je i znatno veći broj prometnih nesreća u danima nakon promjene vremena. Jer naša opća razdraženost zbog nedostatka sna je povezana i sa činjenicom da na posao opet krećemo u sumrak – doba dana kad su udesi daleko najčešći.
Što treba Europi da se promijeni?
Ostaje dakle jedan jedini razlog da, usprkos svim tim nedostacima, uporno pomičemo satove svakih pola godine: to čine svi u Europi. Zapravo je to bio i razlog što je ljetno i zimsko vrijeme opet uvela i Njemačka: naime, tih mjera iz Prvog svjetskog rata – makar niti tada nisu mnogo pomogle – se sjetila Francuska za vrijeme naftne krize 1972. Kako bi se olakšalo zajedničko europsko tržište, to je onda prihvatila i Njemačka, kao i sve druge zemlje Europske ekonomske zajednice (koja je kasnije prerasla u EU).
U međuvremenu je sve više zemalja koje napuštaju tu praksu: nedavno je to učinila i Rusija. Mnogi europski građani niti ne znaju što bi bilo potrebno da se birokratski gigant Europske unije natjera da i Europa odustane od ove uzaludne mjere “uštede” energije – makar postoje sasvim konkretni razlozi za ukidanje tog pomicanja naših satova.
U međuvremenu čak oko tri četvrtine Nijemaca ne vidi smisao u ovim promjenama vremena, a njih 81% priznaje kako se u danima nakon prelaska na ljetno vrijeme osjećaju umorno i kako se ne mogu koncentrirati. Zato je gotovo apsurdno kako bi Nijemci radije ukinuli – zimsko, a ne ljetno vrijeme, dakle da satovi trajno ostanu jedan sat unaprijed. Astronomski, to je zapravo besmislica: mjereno po suncu, centralno europsko vrijeme i to u njegovoj zimskoj fazi, gotovo točno odgovara geografskoj dužini Berlina – ili Zagreba.
/autor: Anđelko Šubić, Deutsche Welle/
