Svake se godine u isto vrijeme pronađe jedan “pametniji od drugih” koji “ne slavi 8. mart, već 8. ožujka”. Pa u toj svojoj potrazi za jezično-nacionalnim sidrom za koje želi privezati sve koji i pokušaju proviriti preko plota, maltretira s upozorenjem kako je “mart” nepoželjna (znamo čija) riječ, a “ožujak” je, valjda, nešto što će nas učiniti, ako ne boljim ljudima, onda boljim Hrvatima.
Čak i u čestitanju jednog aktivističkog i radničkog praznika koji zaziva jedinstvo (a donedavno su ga prokazivali komunističkim) pronađu mjesto za nametanje svog skučenog pogleda na svijet i čistunstvo u jeziku koji ne poznaju.
Čestitam 8. mart jer se rado prisjećam kako se je taj praznik s pjesmom slavio u menzama tvornica koje su hranile bezbrojne radnike i u kojima su samohrane majke teško, ako ne i nikako, dobivale otkaze. A to je nešto što 8. ožujku nikada nije pošlo za rukom. Čestitam ga i ženama i muškarcima, jer kako postoje žene koje zatiru ravnopravnost na svim poljima, postoje i muškarci koji je potiču. Čestitam ga jer je on označio mladost 50+ generacija koja je bila, razočarat ću neke, sretna. Čast iznimkama, poštujem i drugačija iskustva. Ljudi naših godina znaju tko su, što su i ne žele trpjeti nasilni preodgoj koji želi prebrisati čitava desetljeća njihovog života i iskustva.
“Gdje vi živite i koji vam je materinji jezik”, piše jedan čitatelj. “U Hrvatskoj se kaže ožujak, a mart je u Srbiji”, upozorava drugi dobronamjernik. Materinji jezik mi je hrvatski, onaj u čijem rječniku stoji “mart“ kao sinonim za ožujak, treći mjesec u godini nastao od latinskog Martius, a koji označava mjesec boga Marsa.
Živim u Hrvatskoj. Ali i u digitalnom svijetu koji ne mogu zaustaviti nikakvi plotovi i mentalne barijere. I baš sam sretan zbog toga. Cijenim jednako svakog dobronamjernog čitatelja i čitateljicu, bili oni iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije ili Sjeverne Koreje kojoj i danas neki mentalno pripadaju. Znam, na retorička pitanja se ne odgovora, ali ponekad treba učiniti iznimku.
I zato, sretan nam svima 8. mart koji nikada neće biti 8. ožujak. Baš kao što ni aprilililili nikada neće biti travanjanjanjanj.
Svako etničko čišćenje se uvijek prvo odvija u glavama, to jest na području jezika i simbola, ustvrdila je hrvatska lingvistkinja Snježana Kordić u svojem kapitalnom djelu Jezik i nacionalizam. U njemu, među ostalim dokazuje da jezični purizam (tako svojstven Trećem Reichu) i propisivanje, nametanje i zabranjivanje jezičnih oblika nemaju uporište u znanosti o jeziku, jer je lingvistika opisujuća, a ne propisujuća.
Blog „Sve po spisku“ izražava isključivo stavove autora.
