“Ima li na tržištu rada mjesta za umirovljenike?”, upitala se novinarka RTL-a počinjući prigodnu priču povodom Međunarodnog dana žena. Naizgled besmisleno pitanje s obzirom da posla nema ni za one koji su u punoj radnoj snazi, ali ima primjera koji govore da se i u kasnijim godinama može; kad se jako hoće i mora. Feministice, sigurni smo, nisu zadovoljne odabranim primjerom koji i na praznik koji zahtjeva žensku ravnopravnost slavi gospođu koja se bavi “najženskijim” od svih poslova. Ali teško je poreći da se radi o dobroj motivacijskoj priči.
Čisti, pegla, pere i tako dobro zarađuje. Ankica Livić postala je poduzetnica u “ozbiljnim godinama” kada je nakon karijere računovotkinje u državnoj upravi prisilno završila u prijevremenoj mirovini. Mirovati nije mogla, jer su je pritisnuli krediti i i obveze, a od obitelji nije htjela tražiti pomoć. U 60. nije uspjela pronaći posao u struci, ali nije očajavala. Pa sada uz mirovinu zarađuje jednu prosječnu plaću. A početno ulaganje za registriranje takozvanog sporednog zanimanja bilo je 70 kuna biljega i 100 kuna u gradski proračun. I to je to.
“Dok su mi zdrave ruke i noge, dok sam ja zdrava, mogu apsolutno sve raditi. To sam radila kao majka i domaćica cijeli život”, kaže Ankica. Ali danas to radi za stotine klijenata. Ima tri zaposlenice, odličnu internetsku stranicu, i od ljeta vodi uspješan posao. Toliko uspješan da joj telefon stalno zvoni, a nove klijente nema kamo upisati. “Vjerujte, nisam očekivala. Vjerovala sam u to kad sam krenula, ali to je bilo skromno”, kaže Ankica.
Možda je ova poduzetnica u mirovini dobar primjer za zaposlenike državne uprave koje Vlada u penziju planira namamiti otpremninom. U sindikatima vjeruju kako će to privući tisuće ljudi pa su izračunali i kolika bi mogla biti otpremnina. “Niža stručna sprema može se nadati 60 do 80 tisuća kuna, dok se srednja stručna sprema može nadati 80 do 100 tisuća kuna”, kaže Siniša Kuhar iz sindikata državnih službenika i namještenika.
A s tim novcima se može svašta, ako je netko inovativan, jer za poduzetništvo nikad nije kasno. “Može i bez 100 tisuća kuna. Računalo košta par tisuća kuna, a s njim možete stvoriti proizvod vrijedan par milijuna eura. To je optimistična priča, ali moramo pokušavati”, kaže Igor Žonja, direktor portala MojPosao.
Gospođa Ankica s početka ove priče je pokušala i uspjela. Nije došlo do milijuna eura, ali jest do uspješnog biznisa koji planira i proširiti. “Ramišljam da bi se proširila na more. Zovu me na Krk i u Split, imamo puno lijepih zamisli”, kaže. I baš to je najvažnije – imati ideju i volju, kaže ova poduzetnica čiju cijelu priču možete pogledati na stranicama RTL-a.
