Ljubav

Valentinovo: I bogati plaču za ljubavlju

Žene traže ‘heroja mekog srca’ ali se još nije rodio taj koji će znati točno staviti na papir, što je za neku ženu snaga koju žele, a što nadutost koja ih odbija – niti gdje je granica ‘mekog srca’ i nekog slabića koji nema šansi.

Objavljeno

|

Možda možete misliti da je dovoljno imati račun sa mnogo nula pa da se onda lako nađe prava ljubav. Ništa nije manje točno od toga, kaže posrednica koja se specijalizirala za pronalaženje parova imućnima, piše Deutsche Welle.

Ime nećemo spominjati, ali tu su podaci: milijunašica, 43 godine, traži šarmantnog princa. Važan uvjet: on mora imati barem isto toliko novaca koliko ga ona ima. Doduše ova dama bez ikakvih poteškoća može uzdržavati svog partnera, čak je to neće niti smetati, objašnjava Inga Verbeeck. “Ali muškarci uglavnom imaju psihološki problem sa ženama koje zarađuju više nego oni sami.”

Ova elegantna Belgijanka je vlasnica agencije za posredovanje i njene mušterije su isključivo bogataši. U međuvremenu ima već mnogo takvih agencija, ali i njena agencija “Ivy International” ima i više nego dovoljno posla. Ne može se niti požaliti da joj financijski loše ide, jer ispod 10 tisuća eura godišnje se ne morate niti truditi potražiti njen telefonski broj.

Za takve, ne baš skromne pristojbe, onda i svojim mušterijama nudi individualnu uslugu: najprije vodi sa tim usamljenim kandidatkinjama i kandidatima dugi razgovor i tek onda se prihvaća svoje kartoteke sa oko 1500 kandidata. To nisu samo bogatuni u smislu pozamašnog bankovnog računa: tu su i poznata imena, umjetnici, ali prije svega uspješni poduzetnici među kojima traži srodnu dušu. Posredovanje u pravilu traje deset mjeseci i 37 godišnja šefica tvrdi kako je njen kvocijent uspjeha čak 80%.

Prevaranti nemaju šansi

Kad kažemo 10.000 eura godišnje, to je samo članarina za klub kojeg vodi Inga Verbeeck, takozvani “Match Makers” – i ta godišnja članarina se onda mora plaćati do kraja života, toliko je nekome valjda vrijedna “prava” ljubav. Ali za njenu “aktivnu službu”, dakle za one koji još traže partnera ili partnericu, dolazi još 25.000 eura godišnje. Naravno, plus troškovi. Neće valjda ona plaćati avionsku kartu i apartman ako ne želite s njom razgovarati u njenom uredu u Antwerpenu nego radije negdje u osami. Na primjer na palubi svoje jahte u Monaku.

Reklama joj zapravo ne treba jer i ovako otprilike svaki peti kandidat uopće ne bude niti prihvaćen u njen klub. Razloga za odbijenicu ima i bizarnih: na primjer jedna razvedena dama je htjela financirati njenog bivšeg muža u njegovoj potrazi za novom partnericom. No tu je vlasnica agencije jasna: “Naš je posao da filtriramo.” Naravno, ima mnogo i takvih koji su dolazili u Ferrariju, ali se uspostavilo da je to automobil nekog poznanika. I taj je izletio van prije nego što je shvatio što se dešava.

Većina onih koji traže ozbiljnu vezu je između 35 i 60 godina i nešto je više žena nego muškaraca. Njihove priče su često slične: postigle su karijeru i sad žele osnovati obitelj ili su pak razvedene i sad traže priliku za nov početak. “Uspješni ljudi su često potisnuli sve sentimentalne osjećaje. Oni tek moraju otkriti u sebi određene aspekte svoje ličnosti da bi uopće došli u dodir sa svojim osjećajima”, objašnjava posrednica.

“Svi su mi bili dosadni”

Inga Verbeeck uopće ne mora posegnuti za svojom kartotekom članova i članica da nam navede dobar primjer: to je ona sama. Njenog prvog muža, jednog Šveđanina, upoznala je još s 18 godina, tri godine kasnije su se vjenčali – i sa 29 je već bila razvedena. I ona sama nije baš odrasla u bijedi i siromaštvu – njen otac je bio uspješni poduzetnik – ali iako nije bila navršila niti tridesetu, dobila je dojam da je već sve vidjela i sve doživjela: “Utvrdila sam da je užasno teško pronaći nekoga tko bi me uopće zainteresirao.”

Profesionalno, odlično zna da su zapravo svi klišeji potpuno točni – makar i potpuno krivi. Da, točno: žene traže “heroja mekog srca” ali se još nije rodio taj koji će znati točno staviti na papir, što je za neku ženu snaga koju žele, a što nadutost koja ih odbija – niti gdje je granica “mekog srca” i nekog slabića koji nema šansi.

Kod muškaraca je nešto jednostavnije: ljepota uvijek dobro “ide”. “Ženstvenost i dotjeranost uvijek dobro prolaze”, kaže nam vlasnica agencije. Ali “lijepe glupe plavuše” nemaju šansi: uspješni poduzetnik neće izdržati niti pola sata sa osobom “što većih grudi i što manje pameti”. Čovjek koji je stekao svoje bogatstvo dobrim poslovnim odlukama i od svoje partnerice traži inteligenciju i neovisnost.

Naravno, u svim slučajevima su tu i pravila koja vrijede u svijetu bogatih i koje se treba poštovati: tu je i pravo ponašanje i maniri, kultura, znanje određenih činjenica i pravi ukus također neće smetati. Ali i bogatuni se navečer mogu dobro osjećati u trenirci na kauču – ako je to ugodno i jednom i drugom. “Sve ovisi o pravoj kemiji među partnerima”, ponavlja staru istinu Inga Verbeeck.

Dignite glavu sa svojih mobitela!

Uopće, kad kandidat govori što očekuje od svog budućeg partnera ili partnerice, već se naučila biti i više nego oprezna. Tako nam priča o jednom muškarcu koji je odmah postavio uvjet da njegova partnerica svakako mora biti plavuša, nije loše i da je visokog stasa i obavezno se mora baviti sportom. Na koncu mu je srce slomila punašna malena crnka, zaljubljenica u knjige i koncerte. Još su uvijek sretni i zajedno jer su “imali iste vrijednosti i istu filozofiju života”, objašnjava posrednica.

Ima li neki savjet za Valentinovo i za one koji nemaju bankovne račune od barem sedam znamenki? Naravno: “Usudite se i poduzmite nešto.” To nije problem samo njenih mušterija: “Svatko bulji u svoj mobitel, ali zaboravlja držati oči otvorene i naći svoju sreću na dohvat ruke.” I tu ne mora govoriti o svojim mušterijama, nego opet iznosi svoju životnu priču.

Inga Verbeeck već pet godina sretno živi sa svojim sadašnjim partnerom. To je zapravo sin prijatelja njenih roditelja i slučajno su se sreli na jednoj večeri. “Imala sam sreću. Prije toga sam jurcala po čitavom svijetu i nisam nikoga našla. Jednog dana sam našla moju sreću jedva 30 kilometara od moje kuće.”

/autorica: Martina Zimmermann, Deutsche Welle/

Exit mobile version