Trst i bez šopinga ima što ponuditi

Kad ste zadnji put bili u Trstu? Po svoj prilici prije kojih 10-15 godina. A prije se u šoping u Trst išlo redovito. Trst je bio nekadašnji šoping centar, najbliži ‘izlog kapitalizma’ za sve koji su živjeli u komunističkoj Jugoslaviji.

‘Trst je ionako naš’, govorili bi ljubitelji traperica i pernatih jakni, putujući, pretežno subotama, do ovog važnog lučkog grada na sjeveru Italije. Tom su se pošalicom prisjećali vremena neposredno nakon Drugog svjetskog rata kad je Trst stanovito vrijeme doista i bio ‘naš’.  Partizanske snage prve su umarširale u Trst 1945., a spor s Italijom oko pripadnosti Trsta trajao je naredne dvije godine. Kako rješenje nije bilo na vidiku, osnovana je čak zasebna država Slobodni teritorij Trsta koja je postojala sve do 1954. nakon čega Trst ipak postaje talijanski.

Ali ljudi s područja tadašnje Jugoslavije kasnije su opet ‘okupirali’ Trst, no umjesto s puškama, ovaj put s velikim kariranim plastičnim torbama s patentnim zatvaračima u koje bi trpali sve ono što im komunistička domovina nije mogla pružiti. Traperice, trenirke, jakne, čarape… Ne da u Jugoslaviji nije bilo jakni i hlača, ali nije bilo TAKVIH. Osim toga, ako je iz Trsta – to je nešto drugo. Pa onda deterdženti, omekšivači i dezodoransi kakvih nije bilo kod nas.

Kad današnjoj djeci objašnjavate da se u Trst išlo po traperice, oni vas u čudu gledaju: “Zašto ste morali tamo ići po traperice?” Tek ostanu zbunjeni kad im ispričate koju angedotu s granice poput one kad je carinik, pregledavajući torbe, jednoj putnici rekao: “Čučnite, gospođo!” – što ona nije mogla ni pomisliti zbog osam pari traperica koje je navukla na sebe.

Švercala se i kava. Recimo u rezervnoj gumi ili šupljini unutara vrata automobila. Trst svoju slavu i bogatstvo dobrim dijelom može zahvaliti upravo kavi. Kao najveća luka Habsburške monarhije a kasnije i Austro-Ugarske, Trst je bio prvo mjesto gdje je stizala sva kava iz Južne Amerike i Azije. U Trstu bi se sirova kava pržila i prepakiravala pa slala dalje u Europu do plemićkih dvorova i građanskih salona pa kasnije do sve brojnijih kavana. Tršćani su za sebe naravno probrali najbolja zrna, pa je tako baš u Trstu nastala i nadaleko poznata kava Illy, po mnogima jedna od najboljih.

Kava Illy (foto: Silvija Novak)

Danas naši ljudi Trst posjećuju iz drugih, turističkih razloga. Trst se ponovno otkriva, a mnogi koji ga pamte iz šoping ere, kad ponovno dođu kažu da nisu ni znali da je Trst tako lijep i zanimljiv grad. Krenete li rivom ubrzo ćete stići do tršćanskog Kanala Grande u kojem su privezane brodice. Skrenete li uz njega prema unutrašnjosti grada, ugledat ćete neoklasicističku crkvu Sv. Antonia Taumaturga i pravoslavni hram sv. Spiridona.

Crkva Sv. Antonija Taumaturga (foto: Silvija Novak)

Ondje se nalazi i nekadašnji hram kupovine, legendarni Ponte Rosso, tržnica na kojoj se moglo obući od glave do pete, gdje su se stvari isprobavale iza štanda i na kojoj je cjenkanje bilo uobičajena pojava. Na Ponte Rossu danas više nema prodavača. Trenutno se prostor preuređuje u parking. Ondje sad tek ponekad zastane grupa ljudi i tad možete biti sigurni da se radi o turistima iz Hrvatske, Srbije ili BiH koji evociraju uspomene na nekadašnju šoping meku.

U Trstu više ne vlada onakva šoping groznica kao nekada. Naravno, i dalje se može dobro pazariti – ipak je to Italija – ali primjetno je da su mnogi lokali zatvoreni ili prodaju jeftinu kinesku robu.

Nastavite li rivom dalje, dolazite do Trga jedinstva Italije za kojega se Tršćani hvale da je najveći trg u Europi otvoren prema moru. No to mogu govoriti samo ako u blizini nema nikoga iz Lisabona jer i oni tvrde da imaju najveći trg otvoren na more. Bez obzira na spor, Piazza Unita d’Italia impozantan je prostor dostojan tako važne luke kao što je Trst.

Gradska vijećnica na Piazza Unita d’Italia (foto: Silvija Novak)

U blizini se nalazi znamenito kazalište Giuseppea Verdija, a krenete li dublje u grad stići ćete do starog rimskog teatra dovoljno očuvanog da se i danas u njemu održavaju predstave i koncerti. Za one voljne malo pješačenja uzbrdo, lako se stiže do katedrale sv. Juste.

Trst ima oko 250 tisuća stanovnika. U vrijeme najveće šoping najezde u sedamdesetima imao je i do 280 tisuća. Danas u gradu živi najviše umirovljenika. To je zato što grad stari, ali se doseljavaju i umirovljenici iz ostatka Italije pa i Europe. Naime, podneblje izuzetno ugodno za život.

Bio je toga svjestan i Maximillian I, brat cara Franza Josepha i meksički car kojega je ta titula na koncu i došla glave. On je baš pored Trsta sa svojom mladom suprugom Charlottom od Belgije odlučio uz more sagraditi dvorac za odmor, kaštel Miramare. Prekrasan mali dvorac okružen je brižljivo uređenim parkom te čuva vrijednu kolekciju originalnog namještaja i umjetnina.

Dvorac Miramare (foto: Silvija Novak)

No nesretni supružnici nisu dospjeli puno uživati u svojem jadranskom ljetnikovcu pa je dvorac kao mirno utočište više koristila carica Sissi, i inače ljubiteljica putovanja. A ljubitelji putovanja i danas vole Trst. Grad i okolica dolaze do izražaja tek onda kad kupovina nije u prvom planu. No planirate li ipak obaviti kakav šoping, Trst neće iznevjeriti.