Iako “zdrav razum” (uočite navodnike) govori da su bake, zbog svojih godina, ipak neadekvatne za čuvanje dojenčadi i djece, jedno je istraživanje pokazalo da u tome nema previše istine.
Naravno, bake imaju iskustva u podizanju vlastite djece i dobro su to učinile jer su im djeca dovoljno dugo poživjela da bi imala svoju djecu. Ali ljudi koje svrstavamo u 50+ generacije ne mogu brzo trčati za djecom ili munjevito reagirati na način kako to roditelji čine. I, naravno, pretpostavljamo da se brže umaraju i sporije odmaraju.
Znanstvenici iz Škole javnog zdravlja „John Hopkins Bloomberg“ demantirali su ove predrasude i razveselili sve bake koje s radošću čuvaju unučad. Ispalo je da su djeca koju čuvaju bake upola manje izložena riziku od ozljeda u usporedbi s onima koje čuvaju vrtići, drugi rođaci pa čak i majke. Ovo je istraživanje objavljeno još 2008. godine u stručnoj publikaciji Pediatrics, podsjeća portal LiveScience.
Drugim riječima, ako ga baka čuva, dijete će manje boraviti kod liječnika zbog slomljenih kostiju ili težih rana. Podsjetimo, ozljede su vodeći uzrok smrti kod američke djece.
U zapadnjačkoj kulturi prevlada mišljenje da su stariji rođaci nekompetentni i nesigurni kada je u pitanju čuvanje djece. Živimo u kulturi mladosti u kojoj se ne poštuje starija dob pa i ne čudi da zanemarujemo činjenicu da su bake i djedovi najbolji i najprirodniji izbor za čuvanje djece. Radi se o ljudima koji su genetski povezani s tom djecom pa postoji i čvrsti evolucijski razlog za njihovu skrb za buduće generacije.
Evolucija je na strani baka
Zapravo, prema onome što tvrdi antropologinja Kristen Hawkes sa Sveučilišta u Utahu, evolucija je točno odredila bakinu ulogu. Ljudi su tako jedina vrsta u kojoj žene završavaju reproduktivnu dob daleko prije smrti, dok, u teoriji, muškarci mogu i „s jednom nogom u grobu“ postati očevi. Zna se i zašto je priroda ženama dala tolika desetljeća menopauze.
Istražujući podatke prikupljene u narodu Hadza koji žive na sjeveru Tanzanije, Hawkes je zaključila da majke čije su majke u menopauzi imaju više djece. Razlog je jednostavan: u prehrani ovog naroda bitnu ulogu ima gomolj čije je prikupljanje težak zadatak. Osim toga, gomolj treba fizičkom silom preraditi u jestivu tvar. To se je pokazalo izuzetno teškim za žene koje ostanu po drugi puta trudne. S bebom na prsima i drugom koja je na putu, u situaciji kada im treba pojačana prehrana, ove žene više nisu u stanju hodati i teško raditi. I zato trudnice kojima pomažu majke, mogu čuvati energiju i usmjeriti je u rađanje novog života.
Za Hadze to nije pitanje čuvanja djeteta, već brige u pribavljanju neophodne hrane, što opet razultira prosljeđivanjem gena u buduće naraštaje. U drugim kulturama bake sudjeluju na druge načine kao što je čuvanje djece dok majke rade na polju ili u tvornici. I kod nas, sasvim je jasno, bake tiho i sigurno pomažu zaposlenim roditeljima. I baš kao bake iz naroda Hadza pomažu da se njihovi geni prenesu u buduće generacije.
