Ona je sve, samo ne mirna – svira, pleše, kuha, a u zadnjih pet godina je i vrlo aktivna sudionica svih mogućih prosvjeda. To ne čudi, jer Višnja Škreblin nema još ni 70 godina. Korak po korak, s transparentom u ruci ova majka troje djece i baka petero unučadi, a u mirovini zadnjih sedam godina, ne propušta niti jedan jedini prosvjed, javlja HTV.
U prilogu emisije Život je lijep, Višnja je izjavila kako ima više od stotinu transparenata koje je osobno napravila. „Ja sam maštovita ženska. Kad bih kuhala amprejn juhu, pala bi mi na pamet ideja za neki sutrašnji prosvjed. Sve ovisi kakav je, protiv koga je ili za koga je“, kaže ova umirovljenica koja je prosvjedovala za prava manjina, radnika, studenata, protiv bilo koje vlade i svake nepravde.
Potjerali je s prosvjeda protiv Milanovića
Spremila se, na štap nalijepila narančasti transparent s natpisom “Lopovi štite lopove” i zaputila pred Vladu. Sa svojim je transparentom stala u ograđeni prostor predviđen za prosvjednike, ali u jednom je trenutku napustila taj prostor. Odmah su joj prišli policajci i rekli da ne može ostati na Markovu trgu jer nema prijavljen transparent. Iako joj je to bilo čudno, ipak je odlučila napustiti prosvjede, šokirana činjenicom da se i transparenti moraju prijaviti, premda njezina poruka nije nikoga osobno vrijeđala.
– Nisam htjela biti unutar ‘kaveza’ jer transparent nije bio prijavljen, a pozvao me prijatelj iz RIZ-a da im dam podršku. Kad su me zamolili da napustim trg, zahvalila sam se svojim ‘plavim anđelima’, kako odmila zovem policajce, i zaputila se na Jelačić plac rekavši im da idem na mjesto gdje sam i njima svojevremeno dala podršku jer sam mislila da su u pravu. Bili su pristojni. Mi se već znamo, postali smo frendovi – kaže Višnja Škreblin.
Dodaje da su se prosvjedi oduvijek morali prijaviti, no transparenti nikada nisu bili sporni. Umirovljenica je svašta doživjela sudjelujući na prosvjedima. Na prosvjedima protiv gradnje centra Cvjetni (Tome Horvatinčića, op. u.) čak je dobila i udarac pendrekom u leđa, no to ju je samo potaklo da ne odustane. (Jutarnji list, 28.01.2014)
„Dvoje od troje moje djece dobiju ospice kad me vide na televiziji ili u novinama. Pitaju me kaj mi to treba. Kažem im da mi očito treba“, priča srčana gospođa Škreblin. Ostati dužna neće ni protuprosvjednicima, ako budu neugodni. „Uvijek se nađu ti fakini koji bace ciglu ili nekaj. Od tuda krene. Nastane stampedo. Bježala sam po Mesničkoj tako dobro da nisam ni znala koliko dobro.“
Svojevremeno se je sa svojom ekipom dogovarala o prosvjedima koje će podržati, a priključivala se događajima i spontano. „ S unukom koji je imao četiri i pol godine sam se šetala gradom. Vidjela sam prosvjed pa sam brzo našla komad papira i napisala – Ja i moja baka smo vama podrška. Onda je on stajao s tim transparentićem. Dobili smo aplauz.“
Višnja je u prosvjedu protiv Tome Horvatinčića dobila i „pendrekom po leđima“, ali kaže da udarac nije bio „jak i muški“. Nakon toga je dobila ispriku koju je prihvatila.
A kad nema prosvjeda, Višnja uči svirati harmoniku i nasmijava okolinu vicevima. Suprug je u svemu prati. Osim u prosvjedovanju.
