Da, znamo da penzionerima u Hrvatskoj nije lako. Mirovine su male, režije visoke, život je težak. No možda vas malo utješi popis zemalja u kojima je daleko gore.
Na primjer, mirovinski sustav Indije skoro je potpuno urušen, a biti umirovljenik u ovoj trećoj po snazi azijskoj ekonomiji, nije nimalo lako, piše portal Quartz.com. Prema Melbourne Mercer Global Pension Indeksu, Indija zauzima posljednje mjesto od 25 analiziranih zemalja kad je riječ o učinkovitosti mirovinskog sustava. Studija konzultantske tvrtke Mercer traje već sedmu godinu i pokriva otprilike 60 posto svjetske populacije. Istraživanje uspoređuje mirovinske sustave prema 40 indikatora poput štednje, pokrivanja usluga, javnog duga i demografskih značajki.
Indija je tako postigla 40,3 bodava po Mercerovom indeksu – manje nego prošle godine kad je imala 43,5 bodova – što znači ocjenu D, jednako koliko su dobili i Kina, Koreja, Japan i Indonezija. To ukratko znači da mirovinski sustav, iako ima nekih poželjnih karakteristika, ima i ogromnih mana i slabosti koje valja promijeniti.
Po istom indeksu SAD su osvojile 56,3 bodova, što je puno niže od prosjeka koji iznosi 60,6. Na samom je vrhu Danska koja je osvojila 81,7 bodova.
Glavni razlog tako niske ocjene za Indiju je smanjenje štednje u kućanstvima. Osim toga, Indija bilježi i najveći porast očekivanog životnog vijeka – 75,9 godina – što znači i više osoba kojima valja isplaćivati mirovinu. Indija već sada ima jednu od najbrže rastućih starijih populacija na svijetu i tome se pokušava prilagoditi reformom sustava mirovinskog osiguranja. 2010. godine oko 8 posto indijske populacije bilo je starije od 60 godina, a ako se ovako nastavi, do 2050. bit će ih 19 posto što nikako nije dobra vijest za mirovinski sustav.
‘Na mirovine se troši 0,032 posto našeg BDP-a što zadovoljava samo 25 posto potrebnog iznosa. Nepal zadovoljava 47 posto, a Kina 74 posto’, kaže Mathew Cherian, ravnatelj humanitarne organizacije HelpAge India. Poboljšanja koja je predložio Mercer idu u smjeru osiguravanja većih mirovina ljudima koji su radili u neorganiziranim sustavima te osiguravanja barem nekakvih primanja za najsiromašnije članove društva.
Hrvatska, nažalost, nije obuhvaćena ovim istraživanjem.
