U 86. godini umrla je Marija Braut, poznata fotografkinja i nasljednica slavne zagrebačke škole fotografije. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima i nagrade Grada Zagreba. Posljednju veliku izložbu – “Nepoznati Zagreb Marije Braut” imala je prije godinu dana u Umjetničkom paviljonu. Bilo je izloženo stotinjak crno-bijelih fotografija Zagreba kakav pamte starije generacije.
Braut je rođena 1929. u Celju, a od 1941. je živjela u Zagrebu. Njezine se fotografije čuvaju u zbirkama nekoliko zagrebačkih muzeja i Hrvatskom državnom arhivu. O svom životu i radu progovorila je u dokumentarnom filmu “Marija hoda tiho” iz 2009.
Nemreš sve na lijepo preživjeti, ali one najbitnije stvari su mi bile lijepe. I zato sama sebe zovem sretnom ženom. Kaj ja mogu?
O braku
„To nije vedar film, ima sumornu notu baš kao i moj život; ničim se više ne da popraviti, kaj je tu je“, izjavila je tada. Prema pisanju Večernjeg lista, za Braut je jedno od najljepših razdoblja vrijeme kad je plesala i pjevala u Ladu, ali i sudbonosno. U Ladu je naime prvi put ugledala Seada Saračevića, poznatog novinara, i u sebi odlučila da će biti njezin. Brak, u kojem je rođeno dvoje djece, trajao je međutim jedva nekoliko godina. Obitelj se raspala na bolan način, Marija je napustila i muža – koji ju je varao s drugim ženama, kaže ona – i djecu. Izabrala je samoću, a dojmljiv je razgovor između nje i kćeri Ranke o trenutku rastanka. Svo četvero pakiralo je majčine stvari dok je pred kućom čekao taksi koji će ih zauvijek razdvojiti i udaljiti. No, svatko je Marijino napuštanje malodobnog sina i kćeri vidio drugačije, a promatraču je jasno da su na emotivnom planu svi izgubili.
O smrti sina
„Draže bi mi bilo da je otplovio predoziran, nego iscipelaren i izubijan do smrti od ‘prijatelja’, budućeg liječnika, kasnije osuđenog na sedam godina zatvora. Njemu je zabranjen pristup medicini, ali on je danas slobodan čovjek“, izjavila je o nasilnoj smrti sina koja je promijenila njen život 1997. godine. Kako stoji u arhivi Slobodne Dalmacije, ubojica je nakon što je izudarao Bojana pomislio da je mrtav pa mu je užetom vezao vrat, noge i ruke, te ga stavio u vreću i bacio u kontejner zbog čega se ugušio.
O svom životu
Po prirodi poziva Marija je kroz život srela mnoge poznate ljude. Izdvojila je susret s Elizabeth Taylor i Richardom Burtonom na snimanju “Sutjeske”, gdje je bila službena fotografkinja. Opčinile su je glumičine ljubičaste oči “u koje su svi zurili, pa i ja”, a Burton s bocom votke. Sjedili su dok je nisu ispraznili do dna, zabilježio je Večernji. Film se umjetnošću autorice s dvjestotinjak izložbi iza sebe bavi na samom kraju. U duhu toga je i njezin komentar: „Ja odoh, fotografije ostaju.“
„Nemreš sve na lijepo preživjeti, ali one najbitnije stvari su mi bile lijepe. I zato sama sebe zovem sretnom ženom. Kaj ja mogu?“, rekla je o sebi, kako su je zvali, Mare bez koje Zagreb više nikada, ali baš nikada, neće biti isti.
