Dio bivanja djetetom znači i postavljati mnoga pitanja. Od ‘Zašto je nebo plavo?’, pa do ‘Odakle dolaze djeca?’, čini se da se kotačići njihove znatiželje nikad ne prestaju okretati. No, dok neka pitanja, poput ‘odakle dolaze djeca’, imaju svoje konkretne i konačne odgovore, na neka je pitanja teže odgovoriti – pogotovo kad djeca malo porastu i postanu svjesnija društvenog pritiska, obiteljskih financija i veza, piše portal Grandparents.com.
Razgovarali smo s psihologinjom i autoricom brojnih knjiha, doktoricom Susan Bartell, kako bismo otkrili što reći kad vam dijete uputi problematično pitanje. Njezin prvi savjet je bio: Slijedite roditelje djece. ‘Nikad nije dobro suprotstavljati se onome što bi napravili roditelji djeteta’, kaže doktorica Bartell. ‘Nije vaš posao da budete su-roditelj.’ Vaš odgovor mora biti iskren, no ne u kontradikciji sa stavom roditelja. Donosimo sedam teških pitanja i mogućih odgovora:
‘Misliš li da sam debeo/debela?’
Ovo pitanje spada u istu kategoriju kao i ‘Jesam li lijepa/lijep?’ ili ‘Jesam li pametna/pametan?’ Ovakva pitanja djeca postavljaju kako bi ustanovila tko su zapravo. ‘Mnoga djeca provjeravaju istinitost tvrdnji koje su čula od roditelja, postavljajući baki i djedu ponovno isto pitanje’, kaže doktorica Bartell. Djetetova majka na pitanje ‘Jesam li debeo?’ može odgovoriti ‘Ma nisi, izgledaš odlično!’ No dijete može pomisliti da mu je to mama rekla samo zato što mu je mama. ‘Ne osjećaju da su dobili istinit odgovor, pa idu još jednom provjeriti s bakom i djedom.’
Što reći?
‘Prva stvar koju morate reći djeci je pitati ih: ‘Zašto me to pitaš?’, kaže doktorica Bartell. Djeca će obično reći zašto i to može biti početna točka vašeg razgovora. Također, vašem unučetu možete reći: ‘Tvoje pitanje zvuči kao da si zabrinut oko nečega. Jesi li?’ ili ‘Da li ti misliš da si debeo?’ I jedan i drugi pristup omogućit će vam da dublje proanalizirate razloge zašto vam je pitanje postavljeno, što je zapravo i važnije nego sam odgovor.
‘Hoćeš li i ti umrijeti?’
‘Ovo pitanje je posebno teško jer i sami baka i djed o tome brinu’, kaže doktorica Bartell. Važno je na ovakva pitanja dati autentičan i iskren odgovor. Mlađa djeca postavljaju pitanja hipotetski, no ona se lako mogu okrenuti u ‘Što se događa kad umremo?’ Starija djeca, kaže doktorica Bartell, bolje razumiju proces starenja i primjećuju kad baka i djed imaju poteškoća u obavljanju nekih zadataka, poput hodanja ili vožnje ili nisu onakvi kakvi su prije bili.
Što reći?
Ako ste veseli i dobrog zdravlja, možete reći: ‘Mnogi ljudi ne umiru sve dok nisu jako, jako stari. Niti ja ne planiram umrijeti još jako dugo vremena.’ Ako ste stariji ili imate zdravstvene tegobe, možete reći: ‘Ne planiram umrijeti baš sada! Jednog ću dana umrijeti i zato je dobro da se sada družimo i stvaramo mnoga zajednička sjećanja.’ Nemojte djeci lagati i pokušajte biti pozitivni. Ako djeca izraze zabrinutost zbog vašeg fizičkog stanja, razgovarajte s njima o tome. Je li njihova zabrinutost opravdana? Budite iskreni najprije prema sebi, a potom i prema njima.
‘Koga više voliš?’
Svako dijete željelo bi biti omiljeno, baš kao što i većina baka i djedova žele biti omiljeni. ‘Neki bake i djedovi namjerno će reći unuku da je omiljen, kako bi onda i dijete reklo da upravo njih najviše voli’, kaže doktorica Bartell. ‘No nije vaš posao da budete omiljen djed ili baka, već da budete najbolji djed ili baka što možete biti, i to svoj svojoj unučadi.’ Bake i djedovi trebaju odgovoriti na pitanje tako da dijete bude zadovoljno, ali da ne uzrokuju probleme.
Što reći?
‘Svi ste mi omiljeni iz različitih razloga’ – to je najbolji odgovor koji možete ponuditi. Zatim opišite nešto što posebno volite kod svakog djeteta, kao recimo: ‘Volim tvoj smisao za humor’, ili ‘S tvojim bratom volim gledati utakmicu.’ Recite unucima zbog čega je svatko od njih poseban i važan u vašim očima.
‘Hoće li se moji roditelji rastati?’
Savko je dijete zabrinuto kad se njegovi roditelji svađaju i ono što u očima djeteta izgleda kao ogromna svađa, iz roditeljske perspektive samo je mali nesporazum. Najbolje što baka i djed mogu učiniti je ocijeniti je li strah djeteta opravdan. Ako jest, svakako biste trebali prikriti svoju eventualnu zabrinutost. ‘Ako vam se dijete povjeri, vaša je odgovornost da ne počnete paničariti. Umjesto toga nazovite njegove roditelje i recite im da je dijete zabrinuto’, kaže doktorica Bartell.
Što reći?
Kad se ovako nešto dogodi, baka i djed mogu reći djetetu: ‘Reci mi zašto si zabrinut. Što se dogodilo?’ nakon toga procijenite radi li se o običnoj svađi ili nečemu ozbiljnijem. Baka i djed također mogu biti proaktivni i ako je dijete zaista zabrinuto mogu mu reći: ‘Vidim da se stvarno brineš. Dođi, idemo zajedno porazgovarati s tvojom mamom i tatom.’
‘Jesi li moji roditelji bili zločesti kad su bili mali?’
Bake i djedovi moraju biti vrlo oprezni kad odgovaraju na ovo pitanje. ‘Mnogi roditelji ne govore svojoj djeci što su radili kad su bili mlađi, vezano uz droge, alkohol i seks’, kaže doktorica Bartell. Roditelji imaju različito stajalište o tome što žele da im djeca znaju a što ne žele. Ni baka ni djed ne bi trebali odati više nego to roditelji žele. Odgovor na ovo pitanje najbolje je prepustiti njima.
Što reći?
Odgovor na ovo pitanje smije biti nejasan, ali pokušajte zadržati vedar ton. Recite nešto kao: ‘Tvoja mama je bila prava mustra kad je bila mala, ali najbolje da pitaš nju samu za neke detalje.’
‘Zašto su roditelji zločesti?’
‘Nikad nije u redu reći da su roditelji djeteta zločesti ili zli’, kaže doktorica Bartell. ‘To će samo stvoriti jaz između vas i vaše odrasle djece i negativno se odraziti na vaš odnos. Čak i ako mislite da je unuče u pravu, ne smijete kontrirati roditeljima.
Što reći?
Najbolji odgovor je nešto poput: ‘Znaš što, siguran sam da su tvoji roditelji napravili to što su napravli iz pravih razloga i da te jako vole.’ Ako mislite da su vaša djeca ipak preoštra prema unucima, razgovarajte s njima nasamo. A ako vam bude teško boraviti u kući vaše djece zato što se ne slažete s njima, predložite unucima da poslijepodne ili vikend provedu kod vas.
