Tuberkuloza (TBC) ili sušica je zarazno oboljenje prošlosti, ali i sadašnjosti. Tuberkuloza je oboljenje koje je haralo zapadnom Europom u doba industrijske revolucije, a kod nas je vrhunac epidemije tuberkuloze bio na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće. Bolest je sa sobom nosila stigmu pa stariji pamte kako su se “sušičave djevojke” teško udavale, a mladići su bili oslobađani vojne obveze što ih je dovodilo u još gori položaj od same bolesti. Tada je godišnje od tuberkuloze umiralo više od 400 oboljelih na 100 000 stanovnika.
I danas je tuberkuloza, javlja Slobodna Dalmacija, veliki problem u Hrvatskoj. „Naime, u Hrvatskoj se bilježi oko 500 novih slučajeva godišnje, što je više nego u većini zemalja Europske unije. U Hrvatskoj najčešće obolijevaju najstarije dobne skupine u kojima se većinom radi o reaktivaciji stare infekcije. Bez obzira što se u medijima puno više piše o gripi ili AIDS-u, tuberkuloza je još uvijek zarazna bolest od koje umire najviše Hrvata. Neovisno o tome je li riječ o zanemarenim ili kasno otkrivenim tuberkulozama, podatak je podjednako zabrinjavajući budući da postoje učinkoviti lijekovi. Premda prevladava među osobama nižeg socioekonomskog statusa, zna se javiti i u visoko obrazovanih i imućnijih osoba. Od tuberkuloze danas nitko nije sasvim siguran“, tvrdi prim. dr. sc. Anamarija Jurčev Savičević, epidemiologinja, voditeljica Odjela za nadzor nad tuberkulozom i drugim respiratornim infekcijama Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Prema dostupnim podacima, ta je županija u protekloj godini zabilježila 40 oboljelih, što je više nego godinu dana prije.
„Za prevenciju tuberkuloze djeca se cijepe BCG cjepivom već u rodilištu. Najbolje štiti djecu od ozbiljnih oblika tuberkuloze koje prati velika smrtnost poput meningitisa i milijarne tuberkuloze, dok je zaštita od plućnih oblika bolesti otprilike 50 posto. Nažalost, cjepivo ne štiti od obolijevanja u odrasloj dobi niti trenutno postoji bolje cjepivo od BCG-a. Najbolji način sprječavanja i suzbijanja tuberkuloze je rano otkrivanje oboljelog i odgovarajuće liječenje. Time se sprječava nastanak ozbiljnijih oblika bolesti, što je korist za samog bolesnika te zaražavanje drugih ljudi“, upozorava Jurčev Savičević.
Zaraza ili infekcija znači da je uzročnik bolesti, Mycobacterium tuberculosis, ušao u organizam, gdje može nezapaženo opstati više godina (20-30 godina), a da ne postoje nikakvi znakovi bolesti. Ali, kada se osoba nađe pod nekim stresom, kada joj se zbog neke bolesti (gripa, upala pluća itd.) smanji imunitet, zaraza se pretvara u zaraznu bolest. Javljaju se simptomi tuberkuloze.
Osnovni su simptomi tuberkuloze: kašalj, iskašljavanje, iskašljavanje krvi, vrućica, pojačano znojenje, gubitak na težini, umor, bol u prsnom košu itd. Svaki kašalj koji traje duže od tri tjedna sumnjiv je na tuberkulozu.
Unutar dva mjeseca redovnog uzimanja terapije, bolesnik prestaje biti zarazan za okolinu i počne se bolje osjećati. Ali, do izlječenja je još dalek put. Uzročnik tuberkuloze, Mycobacterium tuberculosis, sporo raste i sporo se razmnožava, može dugo opstati u organizmu te je zbog toga bitna dugotrajna terapija, koja jedina osigurava izlječenje.
Nakon izlječenja, bitno je provoditi redovite liječničke preglede. Uvijek treba imati na umu da se bolest može ponovno probuditi, da se mogu javiti recidivi bolesti.Liječenjem oboljelog štiti se njegova bliža i dalja okolina. Naime, dok bolesnik kašlje, kiše, govori, iskašljava, on širi zarazu. Zaraznost je to veća što je osoba duže bolesna i neliječena. /Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije/
