Mozaik
Kada vam je najveća suparnica – druga baka!
Koju baku djeca više vole? Treba li to pitanje uopće postavljati? Ima li u njihovim srcima dovoljno mjesta za obje bake? Što kad osjećate da vam ona druga baka ‘krade’ vrijeme koje bi trebalo pripadati vama? Treba li šutjeti i čekati da prođe ili otvoreno porazgovarati? Evo jednog američkog iskustva.
Moja kći Jenny, koja trenutno živi u Arizoni, u vrijeme kad se događala ova priča, živjela je u Chicagu, počinje svoju priču Honey Good, urednica istoimenog portala HoneyGood.com. Upravo je bila rodila mog drugog unuka Michaela, nazvanog po mom pokojnom mužu, također Michaelu. Bila sam s njom kad je Michael došao na svijet. A bila je i njezina svekrva, Serene. Obje su moje kćeri svojim sinovima dala djedovo ime, pa tako imamo Roberta Michaela, Jonathana Michaela, Jacka Michaela, Joshuu Michaela, Michaela Dillona i, naravno, unuku Skylar. I ona je nazvana po djedu koji je uvijek govorio da svoje tri djevojčice (Jenny, Lizzie i mene) voli više od neba (eng. sky). No vratimo se mi na priču.
Savršena Serene
Među članovima obitelji koji su došli vidjeti tek rođenog Michaela, bile su i njegove obje odane bake – ja i Serene, Jennyna svekrva i moja suparnica! U predstavi svatko ima svoju ulogu. U predstavi naše obitelji, jedna od najvažnijih uloga pripada Serene. Kad je jednom bila pozvana na večeru, pojavila se šest sati ranije kako bi počistila, skuhala, poslužila jelo i na kraju oprala suđe. Nije se libila pokazati tko je glavni – nisi ju mogao ignorirati ni da si htio. To je Serene, poznata i kao Bubbie.
Serene je voljela moju kćer. Ona je bila kći koju Serene nikad nije imala. Serene je bila razvedena i s dva sina koji su joj bili život, a dolazak Jenny je za nju bilo kao ispunjenje sna. Ne samo da je voljela moju kći – obožavala ju je. I Jenny je obožavala nju. Serene je sve radila za Jenny. Iako je ponekad znala biti naporna, činila je sve iz dobrih pobuda. Znala je šifru na vratima garaže i nenajavljeno bi banula u kuću s viklerima na glavi i u kućnom ogrtaču sa šalicom kave u ruci kako bi napravila Jenny doručak i nahranila njezinu djecu. Serenin život vrtio se oko obitelji. Kuhala im je, išla za njih u kupovinu, čuvala djecu, kupovala Jenny, Skylar i malom Michaelu poklone. Ona je bila Bubbie – prava McCoy baka!
Nisam se s njom mogla natjecati. Kao prvo, živjela sam 40 minuta vožnje od Jenny. Baš sam se bila i svježe preudala. Osjećala sam se poput matrijarha kombinirane obitelji. Željela sam da moj novi muž zna da mi je na prvom mjestu. Voljela sam svoju kćer i unučad i nadala sam se da će mi činjenica da sam Jennyna majka dati neki utjecaj.
Kap koja je prelila čašu
U svakoj obitelji ima drame, a ni moja nije iznimka. Jenny i Bruce (njezin muž) razgovarali su o tome da se presele u Arizonu. Moj novi muž i ja 6 mjeseci godišnje živimo u Kaliforniji, a Serene u Chicagu. Činilo mi se da je napokon moja šansa da bar neko vrijeme provedem nasamo sa svojom kćeri i unučadi, vrlo izgledna. Odlučila sam da je vrijeme za otvoreni razgovor sa Jenny. Nisam se suzdržavala. Rekla sam joj da patim i da sam ljubomorna na vrijeme koje provodi sa Serene. Jako sam dramatično naglasila riječi ‘patim’ i ‘ljubomorna’. Htjela sam da joj bude žao mene, jadne napuštene majke i bake. Ona je saslušala i odgovorila: “Mama, odlučili smo da se preselimo u Scottsdale. Šest mjeseci u godini bit ćemo ti blizu. Imat ćemo i posebnu sobu za tebe i djeda Shellyja. Lopta je na tvom dijelu terena, mama. Naše ruke su otvorene.”
I preselili su se. Nazvala sam ih jedan dan i rekla da planiramo doći u posjet, da joj pomognem oko useljenja i svega. Bila sam jako uzbuđena i ona je to mogla osjetiti u mojem glasu. I ona je bila uzbuđena. Zamolila sam ju da to ne kaže Sereni, jer sam znala da ako Serena dozna, odmah će spakirati kofere i doći. No naravno, Serena je doznala. Sve je doznala. Naposljetku, ta je obitelj bila njezin život. Brže bolje se spremila i došla u Arizonu da nam se pridruži i da podijeli moju kćerku i unučad sa mnom. Nisam mogla vjerovati!
Dosadna sjena
Ali naravno, povjerovala sam. Moja kći i ja smo baš razgovarale kad sam čula novosti. Bila sam izvan sebe. Moja kći mi je rekla: ‘Mama, ne brini! Serena je jako dobra s malim bebama. Ti ćeš im biti najdraža kad malo narastu. Obožavat će te!’ Na kraju mi je rekla da Serena ‘nikad neće biti njezina mama’.
Bubbie je stigla istoga dana kad i ja i djed Shelly. Jedva da sam imala vremena pozdraviti i poljubiti Jenny i djecu – kad evo nje! Prati me uokolo kao sjena, na svakom koraku. Tada sam donijela odluku. Moram razgovarati sa Serene.
Idući dan, uz šalicu kave, povjerila sam joj se. Rekla sam joj da sam ljubomorna na njezin odnos s Jenny, Michaelom i Skylar. Željela sam i žudila za vremenom nasamo s mojom kćeri i unucima. Trebalo mi je ‘moje’ vrijeme. No je li me poslušala? Naravno da nije. No iako sam bila uzrujana, voljela sam Serene. Ona je uvijek bila spremna napraviti klincima porciju omiljene juhe i bila istinska Bubbie. Ona je bila ono što svako dijete želi od bake.
Prije ili kasnije…
Moje savjet svima vama koji imate sličan problem je da otvoreno kažete što vas muči. Ne gomilajte svoju ljutnju. Zapamtite da ne možete jednostavno obrisati svoju obitelj. U međuvremenu su prošle godine i Bubbie je umrla. Dok pišem ovo, suze mi teku niz lice. Moji su unuci izgubili svoju Bubbie. Na njezinom ispraćaju bila je poslužena njezina čuvena juha. Nedostaje mi sjediti uz nju, razgovarati i smijati se s njom.
Shvatila sam da u srcima djece ima mjesta za obje bake. Ona je bila Bubbie, a ja sam bila Honey. Nije bilo razloga da se natječemo jer smo obje tu bile zbog ljubavi. Nadam se da će vam ovo otvoriti oči i da ćete uvidjeti da ne postoji limit u tome koliko ljubavi možemo dati i primiti i svima vam želim više ljubavi nego što možete podnijeti.