Da ‘alternativa’ liječi, zvala bi se medicina

Trgovci koji u slobodno vrijeme savjetuju o cijepljenju djece, pomorci i strojari koji takozvanom bioenergijom liječe najteže bolesti i molitvom reprogramiraju DNK, nesvršeni studenti koji liječe karcinome i AIDS propisivanjem štetnih supstanci, fizičar koji tjera demone i uroke, mesar koji podučava gledanje u sunce kao lijek za sve bolesti ili ekonomist koji pogledom liječi neizlječivo? Sve je to moguće u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se svatko može baviti „iscjeljivanjem“, ma kako ono bilo bizarno ili znanstveno neutemeljeno, sve dok izravno ne intervenira u terapiju koju je propisao liječnik. Ili dok svoje tretmane ne naziva liječenjem ili dijagnosticiranjem bolesti. Umjesto toga hrvatski iscjelitelji pred zakonom poboljšavaju fizičku kondiciju, poučavaju o samopomoći, promiču ljudska prava, balansiraju energije, podučavaju meditaciju te organiziraju druge tečajeve i seminare. Plaću za to, kažu, ne primaju, ali novčanu nagradu ne odbijaju.

Sektaškim principima do unosnog biznisa

Kako nam objašnjava predsjednica Centra za informiranje o sektama i kultovima (CISK) Branka Dujmić Delcourt, takve se prakse nazivaju ilegalnom medicinom, jer ih zakon ne prepoznaje, koja je u Hrvatskoj velikim dijelom prerasla u sektašku medicinu još od 60-ih godina prošlog stoljeća. Neki su praktikanti ilegalne medicine izgradili cijele organizacija posložene na piramidalnom principu na čijem se vrhu nalazi mali broj ljudi ili pojedinac, učitelj ili guru koji operaciju vodi iz neke druge zemlje. Sustav je dizajniran tako da sam vrh piramide ostvaruje najveću materijalnu korist, često nauštrb najranjivijih društvenih skupina. Tako smo se i sami uvjerili da se u hrvatskim medijima bez problema objavljuju oglasi za takozvane seminare na kojima gurui i izumitelji metoda „školuju“ buduće praktikante ovakvih neznanstvenih metoda liječenja. Dakako, na tržištu su i brojni „slobodnjaci“ koji djelatnost obavljaju izvan ovakvih organizacija.

Istražujući brojne prakse u Hrvatskoj i sami smo se uvjerili u piramidalne sustave na vrhu kojih se nalazi guru koji „posjeduje znanje“ i prenosi ga dalje svojim učenicima i praktikantima te izdaje dozvolu za njegovo korištenje. Dakako, cijena ovisi o stupnju tj. o količini prenesenog navodnog znanja o čemu pak ovisi daljnje pozicioniranje na tržištu takvih usluga. U pravilu, sustav je postavljen vrlo autoritarno i kredibilitet gurua se nikada ne dovodi u pitanje. Cijela organizacija dobiva na uvjerljivosti i uručenjem diploma koje polaznike proglašavaju majstorima ili terapeutima po nekoj tehnici, a koje u svijetu znanstvene medicine nemaju nikakve vrijednosti, snimanjem dokumentarnih filmova koji se distribuiraju putem interneta ili povezivanjem sa stranim paraznanstvenim organizacijama „u svrhu istraživanja i unaprjeđenja metoda“. Ovakvo organiziranje najčešće susrećemo kod liječenja takozvanom bioenergijom, što je jedna od najpopularnijih „alternativnih“ metoda u Hrvatskoj.

Čak i kada nema izravnog vertikalnog kontakta unutar organizacije, gurui i promotori pronalaze nepresušno vrelo zarade, prvenstveno kroz prodaju knjiga i multimedijalnih sadržaja. Primjer toga je i knjiga „Miracle Mineral Supplement (MMS) of the 21st Century“ izvjesnog Amerikanca Jima Humblea, a koja je doživjela i svoje hrvatsko izdanje. Ne treba zaboraviti i na beskorisnu praksu iscjeljivanja gledanjem u sunce koja je doživjela svoj procvat u Hrvatskoj gostovanjem indijskog gurua Hire Ratana Maneka u programu javne televizije. Iako svoje znanje prenosi na besplatnim gostovanjima, Manek putem svoje web stranice prodaje niz naslova, a čiji se dijelovi mogu pronaći i u nekim balkanskim izdanjima , primjerice „Solarna joga – sangejzing“ i sl. Takva izdanja buduće sljedbenike, najčešće pripadnike ranjivih ili manje obrazovanih skupina, navodno podučavaju kako na najbolji način ostvariti najveću korist od naizgled besplatne prakse kao što je gledanje u sunce ili ispijanje bezvrijednih ili čak opasnih kemikalija kao što je natrijev klorit iz spomenute MMS priče, a koja je poprimila tolike razmjere da je čak reagirala i hrvatska Agencija za lijekove i medicinske proizvode. Nažalost, kako se u slučaju MMS-a radilo o dobro razgranatoj i slabo vidljivoj nelegalnoj „sceni“ putem koje se preprodavala opasna kemikalija čiju trgovinu zakon strogo regulira, većina medija nije prepoznala važnost ovog upozorenja. Primjeri ovih praksi pokazuju kako je iscjeliteljstvo vrlo isplativo, jer osim vremena uloženog u internetski marketing, ne zahtjeva velika ulaganja, a operacija se često vodi i sa drugog kontinenta.

U zemljama jugoistočne Europe taj problem nije uopće institucionalno istražen, kaže nam Dujmić Delcourt, i dodaje da zbog toga ne postoje niti službene brojke, što su nam naknadno pokazali i kontakti s Ministarstvom zdravstva i Hrvatskom liječničkom komorom. Nadalje, kaže Dujmić Delcourt, sudeći po agresivnom marketingu, javnoj političkoj podršci i promidžbi putem medija, čak i putem nacionalne televizije, brojke u Hrvatskoj su daleko nadmašile europske razmjere.

Bioenergetski tretman (foto: BigStock)

Kako je sve počelo?

Prema podacima s kojima raspolaže CISK, već osamdesetih godina 20. stoljeća u Hrvatskoj se pojavljuju male udruge „Novog doba“, u svijetu poznate pod imenom „New age“. Njihovi glasnogovornici navode da dijele savjete za razvoj osobnosti te liječe holističkim pristupom sve bolesti. Pri tome se služe: kristalom, dodirom, pogledom, liječe na daljinu i putem telefona tamo „gdje medicina više nema što reći“. Nude se kratki i skupi tečajevi po hotelima i centrima u Hrvatskoj i inozemstvu po cijeni i do nekoliko tisuća eura na tjedan. Pridružili su im se i neki liječnici konvencionalne medicine. Oni to rade da bi došli do lakše i brže zarade, zlorabeći svoju titulu stečenu unutar znanstvenog sustava. Time, bez ikakve odgovornost i posljedica, daju legitimitet šarlatanstvu, kaže naša sugovornica.

Kako bi stekli privid znanstvene legitimnosti, pripadnici new age grupa su se udružili u veće centre koji promiču takozvanu energetski i/ili duhovnu medicinu, ali, znakovito, registriraju se paralelno i za djelatnost zaštite ljudskih prava. Prema saznanjima CISK-a, jedan od njih je Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu (HUPED) iz Zagreba. Iako se radi tek o građanskoj udruzi, ona nesmetano izdaje iscjeliteljima takozvane certifikate. Štoviše, kaže nam Dujmić-Delcourt, bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt je dala 2004. godine toj grupaciji svoju službenu podršku, usprkos tadašnjeg negodovanja liječnika. Uz to, bivša je ministrica i pravna zastupnica pojedinih kontroverznih iscjelitelja. Tako je poznat slučaj marokanskog iscjelitelja Mekkija Torabija, a u čije ime je Škare-Ožbolt zatražila milijun kuna odštete od tjednika Nacional. Iscjelitelj koji je ustvrdio da mu je pisanjem medija povrijeđena osobnost, ipak se povukao iz Hrvatske, ali tek nakon što je nekoliko njegovih medijskih eksponiranih pacijenata preminulo od malignih bolesti.

Prisvojiti zasluge, uzeti novac i odbaciti odgovornost

Sve je energija, energijom se može upravljati, dakle, svako se stanje može popraviti, samo ako se to želi. Ovo je samo jedna od podvala koje hrvatski „iscjelitelji“ serviraju svojim pacijentima sugerirajući im da se svaka bolest može izliječiti i bez znanstvene medicine, ako se dovoljno vjeruje u izlječenje. „Znači li to da i najteže bolesti možemo izliječiti, ako dovoljno jako vjerujemo?“, pitamo jednog od „energetskih stručnjaka“ koji prodaje svoje višednevne seminare po hotelima na Jadranu. „Da, svaka bolest je izlječiva, ako se pacijent želi izliječiti“, odgovara nam. „A ako pacijent ipak ne uspije?“, pitamo ga. „Možda se i nije želio izliječiti“, odgovara nam bez zadrške.

U daljnjem razgovoru saznajemo da svojim pacijentima obavezno savjetuje da ne odustaju od znanstvenog liječenja koje su im odredili školovani liječnici. To je razumljiva mjera izbjegavanja mogućih tužbi, iako će anonimno putem društvenih mreže isti iscjelitelji tvrditi kako je znanstvena medicina beskorisna, pogotovo u slučajevima teških bolesti. „No, kako onda znate da ste vi izliječili pacijenta, ako je isti bio na medicinskoj terapiji?“, pitamo ga. „Jednostavno znamo“, odgovara nam i objašnjava da je uspjeh metode koju mu je prenio njegov učitelj gotovo zagarantiran. No ipak, imena pacijenata koje je izliječio od neizlječivih bolesti ne želi otkriti. Riječ je o profesionalnoj tajni, kaže nam iako nema službenog medicinskog obrazovanja, kao ni položenu Hipokratovu zakletvu.

Na pitanje koliko cijeni svoje usluge i koliki prihod godišnje prijavljuje, „terapeut“ odgovara da nije riječ o prihodu, već o nagradi koju nije dužan prijaviti državi. Svaki je pacijent pozvan da dâ onoliko koliko mu mogućnosti dopuštaju, a kako se radi o donacijama, nema računa, nema ni evidencije. „Ako nema računa, znači da nema ni jamstva pružene usluge?“, pitamo. „Ako ne želite, ne morate dati ništa. Usluga je besplatna“, odgovara nam i priznaje da su rijetki oni koji ne ostave ništa. „Znači li to da se od roditelja traži da sam ocijeni koliko mu vrijedi zdravlje djeteta? Traži li se od teškog bolesnika da sam odredi cijenu vlastitoga zdravlja? Nije li to manipulacija s najranjivijima?“, postavljamo pitanja na koja ne dobivamo odgovor.

Jedan od onih koji je davao nekoliko puta po petstotinjak kuna je i naš sugovornik iz Rijeke. Kaže, toliko je mogao dati, no nitko mu izrijekom nije rekao da mora. Pitamo ga je li mu ta terapije pomogla, odgovora da „nije, ali da mu nije ni odmogla“. Danas ipak ne vjeruje u energetske tretmane i svoju bolesnu kralježnicu liječi uz pomoć znanstvene medicine.

Od duhovne genetike do uređenja interijera

U potrazi za odgovorima susrećemo i jednog od „iscjelitelja“ koji je svoju „slavu“ stekao još ranih devedesetih godina kada su njegovi seminari okupljali brojne teške bolesnike i njihove obitelji. Vremešni gospodina nas uvjerava kako njegova tvrtka plaća sve poreze državi, te je samim time, njegova metoda i službeno priznata. Provjerom u sudskom registru doznajemo da je njegova tvrtka registrirana za poduku iz iscjeliteljstva i bioenergije, ali i za čitav niz djelatnosti, od vađenja kamena i do unutarnjeg uređenja i čišćenja prostora te zastupanja inozemnih tvrtki. Njegova metoda, objašnjava nam, “čisti” DNK i to molitvom! Uz sve to, ovaj „duhovni genetičar“ je vrlo aktivan i na društvenim mrežama na kojima se predstavlja kao doktor znanosti za koju nismo pronašli niti jedan fakultet na znanstveno priznatim učilištima. Gotovo u pravilu protivnicima prijeti tužbama.

Razgovarali smo i s gospođom u srednjim godinama koja često putem televizijskih ekrana raznim tehnikama predviđanja savjetuje ljude u njihovim životnim odabirima, no, uz novac, njeni joj gledatelji najčešće postavljaju pitanja iz područja zdravlja. Iako se ne upušta u terapiju često klijentima na daljinu dijagnosticira glavobolje, umor, probadanje u lumbalnom dijelu… Simptomi su to s kojima se malo koji čovjek nije susreo, no upravo u takvim „točnim“ pogađanjima njeni gledatelji vide dokaz njenih „moći“. I sama nam kaže da nije stručnjak u liječenju te da se radi o „branši“ u kojoj se okreće veliki novac. „Ali ljudima je lakše kada porazgovaraju s nama. Mi im dođemo kao psiholozi“, odgovara nam na tvrdnju da svoju djelatnost lažno predstavlja znanstveno utemeljenom. Razgovor prestaje kada joj kažemo da u Hrvatskoj postoje fakulteti na kojima se školuju psiholozi te da mnogi od njih godine gube na burzi rada.

Homeopatija (foto: BigStock)

Zloupotreba logike, znanosti i religije

Od bezbroj logičkih pogrešaka kojima se služe „iscjelitelji“ i njihovi sljedbenici, najčešća je pretpostavka uzročno-posljedične veze. Tako nam jedan od naših sugovornika objašnjava kako je svojim tretmanom izliječio osobu od teške bolesti, iako je ona istovremeno uzimala liječničku terapiju. Iako ne može dokazati da je njegova metoda djelotvorna, a nije ni sposoban isto dokazati i ponoviti u kontroliranim uvjetima, svoje buduće pacijente uvjerava da to što je navodno ozdravljenje nastupilo nakon njegova tretmana dokazuje njegovu djelotvornost, zanemarujući sve ostale čimbenike, uključujući i primjenu najsuvremenije znanstvene medicine. No u najtežim slučajevima kada pacijent ne doživi ozdravljenje, već nastupi smrt, „terapeut“ ne priznaje svoju neučinkovitost. Trenutak je to u kojoj više ne zanemaruje medicinsku terapiju, već ju izravno krivi za smrt pacijenta što je najvidljivije u slučajevima zloćudnih bolesti.

Gotovo u pravilu svi „iscjelitelji“ s kojima smo razgovarali zlorabe znanost kako bi dokazali neznanstvene tvrdnje, bilo da se radi o pogrešnom interpretiranju znanstvenih istraživanja, vađenja činjenica iz konteksta ili odbijanja shvaćanja da znanost sama sebe provjerava. Kao dokaze prilažu anegdotalne primjere iz povijesti znanosti , neskromno se pozivajući na genijalce koji u svoje vrijeme nisu bili shvaćeni zbog ograničenosti znanosti same. Pri tome svjesno zanemaruju činjenicu da se radi o iznimkama, a ne o pravilu. Uz sve to, cijelu priču postavljaju na temelje izgrađene od osobnih stavova i vjerovanja, lažno ograničenih izbora, poistovjećivanja neobjašnjenosti i neobjašnjivosti te globalnih teorija zavjere pomoću kojih pokušavaju izvrnuti cijeli znanstveni sustav. Činjenice da je znanost dostupna svima te da prosječan pučkoškolac u kućnim uvjetima može izvesti pokuse koji nedvojbeno ruše cijele sustave „alternativne medicine“, zasnovane primjerice na „pamćenju vode“, ih ne zanimaju.

Iako svoje tvrdnje pokušavaju dokazati izvrtanjem znanosti, „alternativci“ ne bježe ni od zloporabe različitih vjerskih pravaca. Bilo da se radi o sinkretističkoj eksploataciji po modelu „od svega samo ono što mi odgovara“, bilo da se radi o slobodnom tumačenju vjerskih spisa. Gotovo u pravilu svoje metode nazivaju drevnima ili ponovno otkrivenima, a „dokaze“ pronalaze u svetim knjigama najpopularnijih svjetskih religija.

Uz opisane primjere, zamjetna je zlouporaba osobnih iskustava i opažanja pacijenata koja se ne mogu kvantificirati i znanstveno dokazati. Tako će mnogi polaznici iscjeliteljskih seansi svjedočiti o manjem umoru, većem stupnju energije, općenitom boljem osjećaju koje nastupa nakon posjeta „terapeutu“. Istovremeno zanemaruju da ljudska osjetila nisu mjerni instrumenti te da su podložna obmanama, što je vidljivo, na primjer, iz dojma da se Sunce okreće oko Zemlje, a ne obrnuto. U razgovoru s njima primjećujemo da su si mnogi sami postavili dijagnozu i proglasili iscjeljenje.

Javna televizija u službi privatnih interesa

Očekivano, najveći dio marketinške djelatnosti hrvatski „alternativci“ obavljaju putem interneta, ponajviše kroz prikriveno i izravno oglašavanje na specijaliziranim forumima i stranicama. Princip je uvijek isti; prvo se registriraju navodni pacijenti koji pate od određenih tegoba, a nakon toga se nadovezuju oni koji su navodno iste tegobe izliječili uz pomoć „alternativnih“ tretmana. Pokažete li interes, uskoro ćete u privatnoj poruci dobiti sve potrebne podatke kako doći u kontakt s takozvanim iscjeliteljima ili ponuditeljima sumnjivih pripravaka. I sami smo tako došli i do brojeva telefona „certificiranih“ bioenergetičara, ali i do prodavatelja škodljivih supstanci koji su trgovinu sakrili iza paravana prodavanja „stručne“ literature i predavanja o alternativnom liječenju.

Drugi kanal prikrivenog oglašavanja je javna televizija koja nekritički i jednostrano program puni s reportažama o čudnovatim praksama, pa je tako HTV u svojem najgledanijem talk-showu „8. kat“ ugostio cijeli niz praktikanata alternativnih metoda. Između ostalih, vidjeli smo i takozvane sangejzere, ali i jednog od najrazvikanijih „bioenergetičara“ s ovih područja, te njegovog, navodno, zadovoljnog pacijenta, istaknutog državnog dužnosnika koji se na ovaj način liječio od zloćudne bolesti. Očekivano, ista je emisija prešutjela podatak da je samo nekoliko tjedana nakon emitiranja spornog priloga pacijent koji je svjedočio o uspješnosti alternativne metode – preminuo, alternativnom liječenju usprkos.

Koliko je alarmantna situacija govori podatak da ista televizija već godinama emitira emisiju koja nekritički popularizira gotove sve spomenute prakse i njihove promicatelje, od duhovnih iscjelitelja, do proizvođača aparature za tjeranje uroka i zlih energija, i sve to za javni novac namijenjen proizvodnji televizijskog znanstvenog programa.

Diploma kao alibi

Posebna su priča školovani liječnici koji u potrazi za pacijentima i zaradom otvaraju ordinacije alternativne medicine, primjerice homeopatije i pri tom zloporabe svoje diplome stečene u znanstveno obrazovnim ustanovama. Tako nije rijetkost čuti kako majke sklone teorijama urote koje se protive cijepljenju djece, odvode dijete takovom praktikantu koji mu navodno svojim pripravcima poništava navodno štetno djelovanje cjepiva.

Pedijatrica Mirjana Kolarek Karakaš kaže kao su zakoni tržišta uvjetovani potrebama ljudi te da je u psihu čovjeka utkana sklonost alternativnim rješenjima, no drugi izbor ne mora biti i bolji. „Sve što je novo, drugačije, što se plaća, ima veću vrijednost i na višoj je cijeni. Homeopatsko liječenje u RH nije regulirano pozitivnim zakonima. Mišljenja sam da bi se u tu problematiku trebale uključiti institucije koje brinu o zdravlju populacije, Ministarstvo zdravlja, Hrvatska liječnička komora, pogotovo na temu uključivanja liječnika u takvu vrstu liječenja.“

Sama se je, priča, tek 2-3 puta susrela s majkama koje su bile protivnice cijepljenja, no ti su slučajevi, dodaje, uspješno riješeni. „Kao pedijatricu me čudi takvo ponašanje roditelja koji svoju djecu cijepe samo da zadovolje formu. Mišljenja sam da se radi o nedovoljno razvijenom povjerenju i manjku komunikacije između doktora i roditelja malih pacijenata. Cijepljenje je jedno od najvećih blagodati 20. stoljeća. Zamislite da se otkrije cjepivo protiv AIDS-a. Mnogi bi pohrlili i ne bi pitali za cijenu. Ljudski rod je uvijek spreman težiti nečemu čega nema, a omalovažavati dobrobit postojećih mogućnosti“, objašnjava situaciju s dijelom roditelja sklonima ilegalnoj medicini.

Od Liječničke komore do Ministarstva zdravlja i natrag

Predsjednik Hrvatske liječničke komore dr. Hrvoje Minigo kaže da je organizacija koju vodi dobro upoznata i zabrinuta zbog stanja na takozvanom alternativnom tržištu medicinskih usluga. Upozorava na posljedice koje neadekvatna dijagnostika i liječenje mogu ostaviti na zdravlje pojedinca i populacije. Štoviše, i Europska komisija je predlagala reguliranje ovog područja. Minigo kaže da Komora već godinama predlaže Ministarstvu zdravlja da uz pomoć stručne javnosti, pa i s onim stručnjacima koji se sustavno i profesionalno, uz strogo utvrđenu edukaciju, bave komplementarni i/ili alternativnim tehnikama, definira i Saboru predloži zakonska rješenja. Tako bi se, smatra predsjednik Komore, ovo sivo područje uredilo, a pacijenti bi se zaštitili od nadolazećih novih „terapeuta“ nakon ulaska Hrvatske u EU. Nažalost, i danas je to područje izvan zakonske regulative.

Komora ni otprilike ne zna ni koliko hrvatski građani godišnje ostave novca u ordinacijama samoprozvanih iscjelitelja, no Minigo misli da bi državne financijske institucije to trebale znati. To bi barem trebalo biti tako, no praksa je pokazala da većina ilegalnih terapeuta ne izdaje račun, već uzima takozvanu nagradu na koju ne plaća porez i ne prijavljuje ju kao prihod.

Komora pak nema nikakvih zakonskih mogućnosti nadzirati pružatelja tih usluga, već pismenim putem zadnje tri godine predlaže rješavanje neugodne i štetne situacije. O liječnicima koji su se upustili u takozvanu alternativu, Minigo nema previše spoznaja. Kaže, Komora nije imala konkretnih prijava protiv svojih članova i podsjeća tek na Zakon o zaštiti prava pacijenata prema kojem svi dionici u sustavu zdravstva moraju prihvatiti volju pacijenata o prihvaćanju ili neprihvaćanju ponuđenih medicinskih tretmana.

I u Ministarstvu zdravstva smo doznali da Hrvatska nema zakone koji bi regulirali primjene alternativnih postupaka. Priču vraćaju na Hrvatsku liječničku komoru pri kojoj je osnovana Radna skupina za rješavanje pitanja komplementarne medicine u Hrvatskoj sa zadatkom definiranja komplementarnih postupaka liječenja, utvrđivanja standarda izobrazbe za obavljanje pojedinih komplementarnih tehnika i predlaganje zakonske regulative. O vrijednosti tog ilegalnog tržišta nema spoznaja, i upućuje nas na Ministarstvo gospodarstva.

Odrediti granice djelovanja alternativu

No komplementarna medicina, upozoravaju iz Ministarstva, ima svoje stroge granice. Riječ je o postupcima koji su nadopuna službeno prihvaćenoj medicini, a provode ju liječnici i drugi visokoobrazovani medicinski stručnjaci. Postupci komplementarne medicine u tom smislu obuhvaćaju: medicinsku akupunkturu, manualnu medicinu, kiropraktiku, određene postupke osteopatije i postupke homeopatske medicine.

Ostali tzv. iscjeliteljski postupci i ostale alternativne metode nisu i ne mogu se smatrati postupcima liječenja kao ni nadopuna službeno prihvaćenoj medicini, te isti ne mogu biti regulirani propisima iz područja zdravstva, mišljenje je resornog ministarstva.

Radna skupina Komore je, kažu, dostavila stručno mišljenje Ministarstvu, no ono smatra da se radi o složenom i multidisciplinarnom problemu koji treba širu stručnu i javnu raspravu. Svaka osoba slobodnom voljom može odabrati ovakve usluge, no tada preuzima i odgovornost za njihove posljedice, zaključuju.

/autor: Siniša Bogdanić, listopad 2012. Ovaj tekst je nastao uz financijsku podršku Scoop-a, danske mreže za istraživačko novinarstvo. Scoop ne odgovara za sadržaj iznesen u tekstu. /