Ne nasjedajte, ‘antiparazitni program’ je laž

Nema nikakvih znanstvenih dokaza da je antiparazitarnim programom po izvornom receptu dr. Clark moguće izliječiti alergiju, karcinom ili bilo koju drugu bolest. Dapače, cijeli niz tvrdnji na kojima se temelji taj program nema znanstvenu utemeljenost, počevši od toga da su svi karcinomi isti, do toga da je svima uzrok jetreni metilj vrste Fasciolopsis buski koji, usput rečeno, endemski obitava samo u Jugoistočnoj Aziji! Prije nego što uopće pomislite na “liječenje” ovom metodom, pročitajte što njoj kaže liječničko-znanstveni tim portala Dokazi u medicini.

Prema pokojnoj gospođi Huldi Clark, koja je začetnik ove teorije, metilj je uzročnik ne samo svih karcinoma, već i AIDS-a, Alzheimerove bolesti, depresije, endometrioze i drugih bolesti, a može se prenositi i među ljudima ljubljenjem, seksualnim kontaktom, dojenjem itd. Ovakvi navodi pokazuju duboko neznanje životnog ciklusa metilja, kao i postanka i načina razvoja pojedinih bolesti. Primjerice, uzrok nastanka zloćudnih bolesti nije jedinstven, to je složen proces koji se sastoji od niza promjena, a postoji cijeli niz genetskih, okolišnih, bioloških, socijalnih i psiholoških čimbenika koji su čvrsto povezani s rizikom nastanka pojedinih vrsta raka. Prema tome, čišćenjem od uglavnom nepostojećih parazita nije moguće liječiti ili izliječiti takvu bolest (kamo sreće da je tako lako!).

Nadalje, nije znanstveno dokazano da biljni sastojci koji se koriste u ovom programu (pelin, crni orah i klinčić) imaju antiparazitarni učinak na ljudima. Također, sprava Zapper koja navodno elektrošokovima ubija Fasciolopsis i time liječi karcinom, AIDS i cijelu hrpu drugih bolesti naravno, nema znanstvenu utemeljenost i nema dokazanu učinkovitost.

Učinkovitost nekog programa liječenja provjerava se propisno napravljenim kliničkim istraživanjima na ljudima, i to za svaku pojedinu bolest ili stanje koju taj program navodno liječi. Radi objektivnosti rezultata, studija bi trebala biti napravljena na velikom broju međusobno što sličnijih ispitanika, da se isključi utjecaj drugih čimbenika na razlike u rezultatima, i nasumično raspoređenih u ispitivanu i kontrolnu skupinu. Istraživanje bi trebalo provoditi na način da ni liječnici ni ispitanici ne znaju tko je uzeo ispitivani lijek, a tko nedjelatnu tvar ili najbolji do tada utvrđeni lijek za tu bolest. U ovom slučaju nemamo ništa od toga.

Stoga, pri sumnji na infekciju nekim od parazita, preporučujemo liječničku obradu, jer današnji dijagnostički testovi s visokom osjetljivošću i specifičnošću relativno brzo daju odgovor da li je osoba zaražena parazitom ili ne, a u rijetkim slučajevima kada infekcija zaista postoji, liječenje se provodi odgovarajućim antiparazitnim lijekovima.