U zadnje vrijeme često se pojavljuju informacije o liječenju raka sodom bikarbonom. Soda bikarbona je natrijev hidrogen karbonat i bilo koja uporaba, osim lokalne, dovodi do poremaćaja pH vrijednosti, i remeti normalne odnose u vrlo fino ugođenom okolišu ljudskog tijela. Zapravo se, zbog svoje lužnatosti, soda bikarbona i koristi kao lijek kod ozbiljnih poremećaja acido-baznog statusa organizma (poremećaj pH vrijednosti), ali pod budnim okom liječnika i uz česte kontrole, piše znanstveno-liječnički tim portala Dokazi u medicini.
Teorija o tome da soda bikarbona može liječiti rak često se obrazlaže time što navodno neki oblici gljivičnih infekcija mogu uzrokovati rak, a soda bikarbona može ubiti gljive. Te tvrdnje nisu znanstveno utemeljene. Iako infekcija usne šupljine gljivom Candida albicans (kandidijaza) izgleda povezana sa malignim oboljenjima usne šupljine i grla, u epidemiološkoj studiji nije jasno dokazana uzročno-posljedična veza između njih, s obzirom da neki drugi čimbenici koji povećavaju učestalost bujanja Candide albicans (npr. pušenje cigareta) povećava prianjanje ovih gljivica za sluznicu usne šupljine uzrokujući upalu (stomatitis), a svaka dugotrajna upala povećava rizik od karcinoma. Candida je gljivica prisutna normalno na koži i sluznicama, i sve dok smo u miru s njom, ne izaziva probleme.
Trenutno se mogu naći dokazi iz znanstvene literature da soda bikarbona ispitivana na izoliranim karcinomskim stanicama u laboratoriju negativno utječe na tumorske stanice, primjerice na izoliranim stanicama karcinoma pluća. Međutim, u laboratorijima diljem svijeta se svakodnevno nalaze tvari koje na izoliranim stanicama u laboratorijskim posudama djeluju učinkovito, ali ogromna većina tih lijekova ne pokaže dovoljnu sigurnost i učinkovitost na laboratorijskim životinjama, zanemarivo mali broj dođe do kliničkih ispitivanja na ljudima, a još manji broj se pokaže učinkovit i siguran za ljude.
Zaključno, trenutno nema dokaza da je soda bikarbona siguran i učinkovit „lijek“ za bilo koju vrstu tumora ili karcinoma.
