5 stvari koje trebate reći tjeskobnoj osobi

Ljudima koji ne pate od anksioznog poremećaja (tjeskobe), može biti teško shvatiti što se zapravo događa u umovima osoba koji žive s ovim stanjem, prenosi portal Huffington Post. Što zapravo trebate reći vašim najdražima koji se pate od tog iznimnog stresa? Kako da im pomognete da se osjećaju bolje ako sami nemate isti problem? To je popriličan izazov, ali s anksioznim poremećajem možete se poistovjetiti i više nego mislite. Također, postoje načini na koje možete ponuditi svoju pomoć, kaže doktor Todd Farchione, klinički psiholog u Centru za anksioznost i slične poremećaje na Sveučilištu u Bostonu.

Radi se o normalnim ljudskim emocijama koje i samo osjećamo, pojašnjava Farchione. Za neke ljude mogu se manifestirati kao duboki strah ili neka vrsta anksioznosti, a za vas kao nešto drugo. Strah je nešto što svi ponekad osjećamo, pa kad razgovarate s anksioznom osobom važno je povezati se s njome. Ključno je uspostaviti tu vezu na način da osobi koja pati ponudite pomoć i podršku bez osuđivanja. Ljudi ponekad misle da pomažu anksioznoj osobi kad joj kažu da se smiri ili da se prestane uzrujavati oko sitnica, no zapravo, takve riječi samo pogoršavaju već načeto mentalno stanje. Što bismo onda trebali reći i napraviti? Navodimo 5 načina kako možete pomoći anksioznoj osobi.

„Ispričaj mi više o tome kako se osjećaš.“

Kad pristupate nekome s anksioznim poremećajem, morate biti jako pažljivi, kaže doktor Farchione. Jedan od načina da to učinite je da postavite pitanje koje će im olakšati da vam se povjeri. Ako doista nekome želite pomoći, zapitajte se možete li pružiti podršku način da toj osobi dozvolite da vam ispriča što osjeća i zašto joj se to događa. Zatim zajednički pokušajte doći do razloga zašto se osjećaju loše i mogu li možda o svojoj anksioznosti drugačije razmišljati. Pokušajte reći nešto primjereno a što bi bilo suprotno od onoga o čemu osoba trenutno razmišlja.

„Žao mi je što prolaziš kroz ovo!“

Dio problema vezanih uz anksiozni poremećaj su i napadaji panike, strahom ispunjene epizode koje mogu izazvati osjećaj užasa. Ako nikad niste sami iskusili takav napadaj, koji također može ograničavati i fizički, pristupanje osobi s ljubavlju umjesto zabrinutošću može biti najučinkovitija metoda. Najgore što možete učiniti je dodatno doprinijeti visokoj razini emocija koje je ionako prisutna, kaže Farchione. Dodavati ulje na vatru nikako nije dobro i može se činiti kao nedostatak suosjećanja. Naglašava da je jako važno da anksiozna osoba zna da se na nas može osloniti dok prolazi kroz lošu fazu. Napadaji panike s vremenom će proći, no paničariti oko te panike, dodatno će pogoršati situaciju.

„To nije tvoja krivnja.“

Izrazito je važno ne podcjenjivati to što osoba osjeća. Pružiti podršku znači biti spreman saslušati što osoba ima za reći i pokušati to razumjeti. No da bisto dosegli tu razinu razumijevanja, moramo doista prihvatiti da se osoba tako osjeća. Međutim, važno je priznati tu patnju, ali ne i dodatno pogoršavati stanje anksioznosti. Budite zato oprezni da ne postanete suučesnik u njihovom strahu, kaže Farchione. Razumjeti strahove, ne znači i podržavati ih, što obitelji anksioznih osoba dosta često rade. Tako samo podržavate ideju da doista postoji nešto čega bi se trebalo bojati.

„Sigurno ti je jako teško.“

Izjave poput „sigurno ti je teško“ ili „reci mi što mogu učiniti za tebe“ mogu biti vrlo učinkovite i važan faktor u pružanju općenite podrške anksioznoj osobi. Uglavnom mislimo da moramo nešto učiniti da bismo pomogli, ali često je dovoljno pružiti malo svoje vremena, rame za plakanje i spoznaju da naši najdraži prolaze kroz teško razdoblje. Empatije (suosjećanje) može puno toga promijeniti. Pomalo je paradoksalno da anksioznim osobama takav pristup pomaže jer se više ne moraju boriti da bi im se stanje priznalo, kaže Keith Humpreys, psihijatar sa Sveučilišta Stanford.

Ne reći ništa

Na koncu konca, ispada da i nije toliko važno što ćete reći, već koliko ćete podrške pružiti. Ponekad je saslušati neku osobu sve što je potrebno. Budite spremni ponuditi svoje vrijeme, kaže doktor Farchione i naglašava kako se tu komponentu često zaboravlja. Za anksiozne osobe često je najbolje da imaju nekoga pored sebe kome se mogu povjeriti i tko će ih strpljivo saslušati.