Verona: Od njoka i ‘ponija’ u tanjuru do sjajnih vina

Ne znam kako da to objasnim doli činjenicom da u meni čuči nepopravljiva romantičarka koju čak ni sveopća komercijalizacija ne može osvijestiti od nježnih osjećajčića koji se probude na sam spomen neke ljubavne priče. Priznajem, ok, plačem uz ljubavne filmove i romane, na svadbama, krstitkama, pa čak i kad s prijateljicama pretresam braće ili ljubavne jade, piše Gastrobajterica u nastavku svoje talijanske avanture. Ovoga puta je obišla Veronu.

Grad koji me pravo zbog te romantike i ljubavne priče tinejdžera svaki put nanovo raznježi ugodno se smjestio uz rijeku Adige u sjevernoj Italiji. Verona je cijele godine omiljena turistička destinacija. Ne kao Venecija, ali podjednako je puna u vrijeme karnevala, za advent, ljeti kada se arena pretvori u teatar na otvorenom i dakako – za Valentinovo.

Ako niste snob, nećete bankrotirati

No, Verona je više od grada zaljubljenih, grada Romea i Julije. Ona je jedna od najvažnijih turističkih destinacija u sjevernoj regiji, grad domaćin sajmova, koncerata, opera i sjajne umjetničke baštine u kojoj će uživati znalci ali i amateri. Na rijeci Adige, koja protječe gotova pa kroz samu staru jezgru grada, Verona je grad koji je sve do kasnih 50-tih godina prošlog stoljeća često bivao poplavljen, sve dok nije izgrađen tunel koji je regulirao tok hirovite rijeke koja stiže iz obližnjeg jezera Garda.

Prvi susret s Veronom za većinu posjetitelja je poput bljeska – susret s Arenom, rimskim amfiteatrom iz 1. stoljeća koji je i dan danas u funkciji. Mjesto je to na kojem se tijekom ljetne sezone od 20. lipnja do 7. rujna u čak 54 večeri možete pogledati 6 opernih naslova i 3 posebne večeri kada se predstavlja Arena di Verona. Karte znaju biti veoma skupe, no ako se potrudite kupiti na vrijeme i ako vam nije stalo da sjedite na stolcima uz VIP goste i glumatate celebrity goste možete ih nabaviti već za dvadesetak eura. U tom ćete slučaju sjediti u nekom od redova s odličnim pogledom,a možete sa sobom ponijeti neko dobro vino, sendviče i obavezno jastučiće za sjedenje.

Casa di Julia, mjesto je na koje će vas odvesti putokazi dok budete šetali srcem Verone. Atrakcija je to koju vrijedi vidjeti i kamo dolaze zaljubljeni parovi i turisti iz cijelog svijeta. Možda će vas razočarati usko dvorište popločano kamenim oblucima, i veličina balkona pod kojim se Romeo gušio u čežnji izgovarajući stihove svojoj ljubljenoj, no to je to. Kad ste već došli – kupite lokotić, razmijenite poljupce zatvarajući ga (skinuti će ga za koji dana komunalni redari kako se od težine ne bi urušili okviri prozora) dotaknite Juliju pod brončanu dojku koja se istrošila od silnog ‘šlatanja’ i krenite u istraživanje ostatka grada.

Piazza delle Erbe u Veroni (foto: BigStock)

Rimski forum koji živi dan i noć

Piazza delle Erbe meni je najzanimljiviji dio Verone. Sjajan trg koji živi 24 sata na dan. Ujutro je na njemu tržnica, tijekom dana smjenjuju je štandovi sa suvenirima, a navečer je to mjesto promenade koju vrijedi pratiti ispijajući aperitiv u obližnjim barovima. Piazza delle Erbe, nekadašnji je rimski forum na kojem se nalazi i sam toranj Gardello, dok je na drugom kraju toranj Lamberti s kojeg otkucava sat. Do njegova vrha vodi lift , a pogled je spektakularan i vrijedi svakog plaćenog centa. Izgrađen je 1463. godine i najviši je u gradu. Zaputite se do Castelvecchia, velikog utvrđenog dvorca iz 14. stoljeća u crvenom kamenu, poznatom i kao ‘roso di Verona’ na samoj obali rijeke Adige.

U glavnoj se zgradi smjestila umjetnička zbirka slika i skulptura pa budite spremni platiti ulaznicu želite je razgledati. Ako ste među onima koji vole zaviriti u katedralu i crkve onda protegnite noge jer se na nepunih pet minuta hoda od Piazza delle Erbe nalazi veronski Duomo sagrađen u 12. stoljeću nad ostacima stare crkve iz 8. stoljeća. Do bazilike San Zeno uložite još pet minuta šetnje kako bi vidjeli najbogatiju zbirku umjetnička djela u gradu (ulaz se i ovdje plaća). Bazilika je posvećena zaštitniku grada Verone, San Zenu čiji se grob nalazi u kripti crkve koju krase predivne freske. Oštećene su, doduše kroz vrijeme, no još uvijek dojmljive. Veliki broj posjetitelja Veronu je učinio gradom s dobrim malim hotelima, i to svih cjenovnih razreda. S obzirom na to da je riječ o sjeveru Italije smještaj je solidan, a sobe uredne što se na jugu ne nalazi često.

E, sad, ako ste mislili da je Gastrobajterica očarana ljepotama Verone zaboravila na zov znatiželjnih nepca – varate se. Prolazeći središtem grada zavirila sam u trgovine sa suvenirima koji su dakako, kao i u većini komercijalnog svijeta isti, osim što je na njima otisnuti ime drugog grada. Dobar dio ‘trpi’ priču o zaljubljenog tinejdžerskom paru, bez obzira na tragičnu sudbinu, no ima i mjesta koja su vrijedna spomena pa i kupnje. Via Mazzini je najbolje mjesto za shopping u Veroni, posebno ako ste ljubitelji dizajnerskih komada obuće ili odjeće. Ulica se proteže između Piazza delle Erbe i Piazza Bra. Corso Porta Borsari je također vrlo elegantna šoping destinacija u gradu, a Corso Santa Anastasia rezerviran za ljubitelje antikviteta. U Veroni su na cijeni mesni obroci, i to ne uvijek svinjetina (ona najmanje) i teletina.

Ljubavni lokoti u Julijinom dvorištu (foto: BigStock)

Njoki i poni u tanjuru

Dok svinjeće meso koriste u aromatičnim i iznimno ukusnim složencima, među specijalitetima je konjsko meso. Veronska je kuhinja mješavina domaćih okusa i gastronomskih talenata tamošnjih kuhara. Lokalni su specijalitet – njoki. Tijekom karnevala im je čak posvećeno i posebna svečanost, festivala “Papa del Gnoco”. Ponudit će vas i s tortelinima di Valeggio sul Mincio i bigoli con l’anatara, bucmastim špagetima s raguom od patke. Za pašticadu od konjetine, ili kako Veronezi kažu pasissada de caval, nisam se odlučila kao ni za lešo meso s ljutim umakom (vjerojatno razmišljajući kako je riječ o komadima ponija). Najčešći prilog uz mesna jela je palenta koja je vrlo mekana, gotovo kremasta ili zobena kaša.

Sirevi kao kruna jela umjesto deserta (iako bi najradije i jedno i drugo) koje će vam ponuditi dolaze od mlijeka krava s pašnjaka Lessinia na obroncima Monte Veronese. Aromatični, od blagih do pikantnih, ponos su veroneške gastronomske ponude. Iako su im blizu jezera nisam se odlučila za slatkovodnu ribu, no u ponudi je većine restorana. Iako svi znate priču o Pandoru koji je nastao upravo u Veroni nemojte zanemariti ni Nadalin, kolač od dizanog tijesta u obliku zvijezde ponekad punjen kandiranim voćem, keksiće bacio di Giulietta, Rufio – talijansku inačicu naših rafiola te sbrisolana kolač poput cruble torte ili tarta s preprženim bademima.

Barem mjesec dana za kušanje vina

I za kraj, a što drugo doli vinska preporuka. Maslinova ulja od maslina uzgojenih oko jezera Garda su sjajna, ali vina, e pa pred njima se klanjam do tla. Od grožđa uzgojenog u vinogradima oko Verone pa sve do jezera koja okružuju ovu regiju i protežu se od jezera Garda do Val d’Alpone, nedaleko Vicenze, proizvede se godišnje 1,5 milijun hektolitara vina kontroliranog imena i porijekla (Talijani to označavaju oznakom ‘DOC’). Moj izbor bili su za početak bijeli Recioto di Soave, a potom crveni Bardolino Classico . Bardolino, Lugana, Custoza i Garda su središta proizvodnje vina oko jezera i obližnjim brdima dok se Valpolicella i Soave proizvode u Valpolicelli, Val Panteni, Val Squarantu … S obzirom na to da je područje poprilično veliko i vina su različita pa se tako za vinskim iskustvom treba uputiti s više vremena i u pratnji poznavatelja.