Sjećate li se neugledne škotske domaćice koja je je 2009. godine postigla planetarnu slavu jednim jedinim nastupom (pogledaj video) u emisiji „Velika Britanija traži zvijezdu“? Susan Boyle propjevala je u 47. godini, promijenivši stubokom svoju sudbinu, ali i dajući nadu svima onima koji svoje talente nisu iskoristili čak ni u ozbiljnim godinama života. Nakon Susan, riječ „prekasno“ je izbrisana iz rječnika svih 50+ generacija. Danas, pet godina poslije, 53-godišnja Susan drži stvari u perspektivi. Svjesna je svojih kvaliteta i svega onoga za što je postala sinonimom, ali i nakon 22 milijuna prodanih ploča, pjevanja pred papom i kraljicom te dvije nominacije za Grammy, životni kompas nije izgubila, svjedoči razgovor kojeg prenosi Aarp.ogr.
O kasnoj karijeri
Imala sam snove, ali i druge obaveze. Moja majka je bila bolesna i morala sam se brinuti za nju. Roditelji moraju biti na prvom mjestu, ali to nisu izgubljene godine. Postoji vrijeme i mjesto za sve. Pravo će vrijeme uvijek doći.
O upornosti
Ljudi vam moraju nekoliko puta reći „ne“ prije nego kažu „da“. Bila sam na 12 audicija na kojima su me odbili, ali kada se pružila prilika za nastup u „Velika Britanija traži zvijezdu“, znala sam da je to sada ili nikada. Ne pristajte na „ne“ kao odgovor.
O izgledu
Ne morate previše toga raditi na sebi. Ne morate se izgladnjivati da biste izgledali dobro. Danas izgledam skroz drugačije nego na početku. Dovoljna je lijepa šminka, dobra frizura i lijepa haljina. To je sve što vam treba da se osjećate dobro.
Susan Boyle, prvi televizijski nastup 2009. godine
O trošenju novca
Imam mušica, ali mislim da sam prizemljena. Nisam pop zvijezda na kakve ste naviknuli. Još uvijek živim u društvenom stanu, ne trošim previše i vozim se autobusom.
O etiketama
U 2012. mi je postavljena dijagnoza Aspergerovog sindroma, koji je visokofunkcionalni oblik autizma. Da, frustrirajuće je, ali ja to ne vidim kao katastrofu.To samo znači da se moram više potruditi da bih pridobila ljude na svoju stranu, moram biti dobra u onome što radim i dokazati se da to mogu. Isto tako, znam da mogu pomoći drugima koji imaju isti sindrom na način da budem njihov glas.
O temperamentu
Temperamentna sam i bučna, ali se trudim obuzdati vježbama disanja, koje mi stvarno pomažu. Dišite i brojite do 10. To je to.
O čekanju ljubavi
Moram biti strpljiva jer će jednom prava osoba naići. Čekam da naiđe netko s kim ću se moći dobro smijati, jer smijeh je jako važan.
O prijateljstvu i odanosti
Moja najbolja prijateljica Lorraine je stvarno dobra prema meni. Poput sestre mi je i to je fantastično. U dugim prijateljstvima morate imati osjećaj za odanost, puno poštovanja i suosjećanja. To su tri najvažnije stvari, zaista.
