Show
Playboyeve seksi bake opet pred objektivom
Playboyeve zečice iz sredine prošlog stoljeća i danas izgledaju odlično. Nije im žao što su pokazale sve pred objektivima najpopularnijeg muškog magazina i tako postale mokri san milijuna mladića i muškaraca diljem svijeta.
Što se događa sa životom nakon poziranja za Playboyevu duplericu? Na ovo je pitanje odgovorio New York Magazine zaronivši u arhivu najpoznatijeg muškog časopisa sve tamo do 1954. godine. Iako nekima od tih raskošnih djevojaka danas nema niti spomena, mnoge su postigle zavidnu karijeru i ne srame se ponovno stati pred objektive. Doduše, u nešto čednijem izdanju. Zapravo, dobar dio njih se i danas sastaje sa svojim obožavateljima na konvencijama zečica, gdje ih s čežnjom gledaju nekadašnji mladići koji su uz Playboy stasali u drugoj polovici prošlog stoljeća. Prilika je to i za mlađe generacije da dobiju autogram i da se uživo upoznaju sa nekadašnjim seks simbolima koje viđaju na stranicama vintage magazina. Evo kako se one sjećaju svojih karijera zečica.
Dolores del Monte (82), Miss ožujka 1954, stručnjakinja za odnose s javnošću
Ranije sam pozirala u kupaćem kostimu. Na snimanju za kalendar su mi dali ogrtač i rekli mi da se javim kad se skinem. Mislila sam da to nitko neće vidjeti. Kalendare s golim ženama sam viđala samo u auto-moto trgovinama. Kasnije su mi javili da moje fotografije žele staviti u časopis, ali mislila sam da će to biti neka druga fotografija. Sada sam jako ponosna na tu fotografiju koja visi u mojoj kući, ali i kućama mnogih drugih. Možda nije prikladna za dnevni boravak.
Laura Aldridge (59), Miss veljače 1976, stilistica, dekoraterka
Većinu muškaraca nije interesirala moja pamet. Mislim da su se željeli samo poševiti. Moj pokojni suprug je valjda bio jedini muškarac koji nije mislio da je Playboy cool. Mislio je da Hugh Hefner, izdavač Playboya, iskorištava žene. Kad je moja kćerka s 10 godina pronašla Playboy u tatinoj sobi, rekla sam joj da sam bila zečica. Pitala je smije li vidjeti tu fotografiju. Rekla je da joj se sviđa. Obje moje kćeri su supermodeli.
Marilyn Cole Lownes (65), Miss siječnja 1972, novinarka
Radila sam kao činovnica u Portsmouthu. Prijateljica koja se je odselila u London mi je rekla da postoji klub u kojem se trebam samo smješkati da bih zaradila puno novca. Na razgovoru za posao smo morale nositi kupaće kostime. Moj budući suprug, menadžer londonskog Playboy kluba, me je uočio među tim djevojkama. Velika prednost toga što sam bila zečica jest da sam uvijek u novčaniku imala toliko novca da sam mogla sjesti na avion i otići nekamo, ako sam to htjela. Svojim smo novcem plaćale pića, ulaske u klubove, što nam je dalo osjećaj moći i slobode. Sve smo bile promiskuitetne.
Helena Antonaccio (65), Miss lipnja 1969, stručnjakinja za pse
Nakon srednje škole sam u New Yorku upisala tečaj za modele. Mislili su da sam previše djevičanska, nedovoljno seksi. Ali, zaposlila sam se u Playboyevom klubu. Znala sam da je to ulaznica za Playboy. Čak nisam prošla ni tečaj za zečice. Kada uđete u Playboyevu palaču, dobijete batlera i sluškinju, samo vas vozaju u limuzini, peru vam rublje. To je sjajno. Vježbam tri sata dnevno. Tijelo je naš hram, zašto se ne brinuti o njemu?
Candace Jordan (60), Miss prosinca 1979, društvena kroničarka
Bila sam najbolja učenica u svojoj srednjoj školi u Dupou u Ilinoisu. Čak sam i dobila stipendiju za fakultet, ali sam se na smrt dosađivala pa sam potražila drugi životni put. Jedinica sam pa su mi sve te Playboyeve cure bile kao sestre. Feministice kažu da smo pristale biti objekti, a ja ih pitam je li nas netko prisilio pištoljem da se slikamo za duplericu. Ne, to je bio moj slobodan izbor i to je ono što bi emancipacija trebala biti. Nakon Playboya sam bila model, glumila sam i prostitutku u filmu s Tomom Cruisom. Mnoge od nas još uvijek idu na okupljanja s obožavateljima.
Janet Lupo (64), Miss studeni 1975, poduzetnica, agentica za nekretnine
Dobila sam posao u Playboyevom klubu u New Jerseyu. To je bilo obiteljsko mjesto na kojem smo posluživale i puno djece. Tu su me i pitali bi li se slikala za duplericu. Na početku nisam pozirala potpuno naga. Nosila sam bakino donje rublje. Ali jednog je dana ogrtač skliznulo s mene, a fotograf je nastavio slikati. Drugog dana sam vidjela fotografije,a on mi je rekao kako ne izgledaju vulgarno ni loše. Osvojio me je, jer je razgovarao sa mnom kao s ljudskim bićem.